 |
 |
 |
 |
 |
|
Broj 1/2008
Jedinstvo i zajedništvo kršćana Stanko Jambrek Riječ urednika
Sažeci članaka Corneliu Constantineanu Kraljevstvo Božje i kršćansko jedinstvo i zajedništvo: Rimljanima 14:17 u kontekstu
Thomas Sibley "Da budu jedno": Poziv da budemo pozitivan odgovor na Isusovu molitvu kako je zapisana u Ivanovu evanđelju (Iv 17)
Ksenija Magda Jedinstvo kao preduvjet kršćanskog poslanja: misiološko čitanje Rim 15:1-12
Douglas A. Foster Kršćansko jedinstvo u pokretu Stone-Campbell
Stanko Jambrek Jedinstvo i zajedništvo kršćana iz pentekostne perspektive
Mladen Jovanović Evanđeoska perspektiva jedinstva i doprinos Protestanskog evanđeoskog vijeća zajedništvu kršćana u Hrvatskoj
Jure Zečević Katoličko razumijevanje jedinstva i zajedništva kršćana
Danijel Berković Jedinstvo i zajedništvo kršćana u svjetlu ekumenskog pokreta
Robert Bogešić Političke konotacije ekumenizma
Miško Horvatek Novozavjetna paradigma jedinstva kršćana
Recenzije Robert Bogešić Stanko Jambrek (ur.), Leksikon evanđeoskoga kršćanstva
Boris Gunjević Jacques Ellul, Islam i judeokršćanstvo
Goran Punda Philip Yancey, Isus kakvog nisam poznavao
Stanko Jambrek Novi testament 1562./1563. (Pretisak)
Alojz Jembrih, Pogovor uz pretisak glagoljičkoga Novoga testamenta (1562./1563.) Robert Bogešić Krešimir Šimić, Literarno-teološki ogledi
Stanko Jambrek Riječ urednika Jedinstvo i zajedništvo kršćana, jedna od središnjih tema Novoga zavjeta, nedovoljno je prisutna u promišljanju i praktičnoj primjeni među evanđeoskim kršćanima u Hrvatskoj. Svjesni te činjenice u uredništvu Kairosa zamolili smo bibličare, teologe i pastore iz reprezentativnih evanđeoskih denominacija da promišljaju na tu temu i da u ovome broju Kairosa objave svoje radove. U veljači 2008. organizirali smo, zajedno s Biblijskim institutom iz Zagreba i Evanđeoskim teološkim fakulteta iz Osijeka, jednodnevni znanstveni skup s ciljem da sudionici projekta zajedno promišljaju i raspravljaju o jedinstvu i zajedništvu kršćana u Hrvatskoj. Rasprava na skupu bila je podijeljena u četiri cjeline. U prvoj cjelini obrađivala se tematika jedinstva i zajedništva kršćana u Novome zavjetu. U drugoj cjelini raspravljalo se o jedinstvu i zajedništvu kršćana u Hrvatskoj tijekom povijesti. Treća je cjelina bila namijenjena raspravi o suvremenim duhovnim pokretima kojima je cilj jedinstvo i zajedništvo kršćana. Na kraju se raspravljalo o pastoralno-teološkom razumijevanju i primjeni jedinstva i zajedništva u životu crkve. Ovom su prigodom vodeći teolozi i biblijski stručnjaci te predstavnici raznih kršćanskih denominacija izložili svoje viđenje kršćanskog jedinstva te zajedno s ostalim sudionicima znanstvenog skupa razgovarali o aktualnim pitanjima koja se nameću jasnijem razumijevanju jedinstva kršćana te ostvarenju učinkovitije suradnje među kršćanskim zajednicama u Hrvatskoj. Njihove radove ovdje objavljujemo. Uz bibličare, teologe i pastore iz crkava reformacijske baštine, vrijedan doprinos razumijevanju jedinstva i zajedništva kršćana većinske Katoličke crkve dao je Jure Zečević, profesor ekumenske teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. U prilogu objavljujemo dokument Suvremeno evanđeosko gledište rimokatoličanstva (A Contemporary Evangelical Perspective on Roman Catholicism) usvojen na Osmoj općoj skupštini World Evangelical Fellowship-a (danas Svjetska evanđeoska alijansa - WEA) održanoj u lipnju 1986. u Singapuru. Iako je od prvotiska dokumenta proteklo više od dvadeset godina, sadržaj i danas odražava, uz neke manje korekcije, suvremeno evanđeosko gledište katoličanstva. Dijalog između Katoličke crkve i pojedinih evanđeoskih denominacija i skupina crkava je s više ili manje uspjeha napredovao tijekom tih dvadeset godina, ali je nauk Katoličke crkve i evanđeoskih crkava ostao isti kako je obrazložen u dokumentu, stoga je dokument i danas aktualan. Objavljenim prilozima nije iscrpljeno promišljanje jedinstva i zajedništva kršćana, naprotiv, vjerujemo da će ova objavljena djela snažno potaknuti proučavanje i primjenu biblijskih načela jedinstva i zajedništva kršćana u Hrvatskoj. Stoga potičemo autore da u uredništvo Kairosa šalju svoje biblijski utemeljene i znanstveno potkrijepljene rasprave, a mi ćemo ih objaviti u skladu sa standardima časopisa.
Corneliu Constantineanu Kraljevstvo Božje i kršćansko jedinstvo i zajedništvo: Rimljanima 14:17 u kontekstu Počinjući podsjećanjem na središnje mjesto koncepta kraljevstva Božjeg za Isusovu službu i nauku, i za ranu crkvu, izlaganje nastoji pokazati da je, unatoč nekim protivnim glasovima, pojam kraljevstva Božjeg još uvijek vrlo upotrebljiva i značajna kategorija, općenito za sadašnje kršćansko etičko promišljanje te osobito za kršćansko jedinstvo i zajedništvo. Budući da je zadana takva određena i ograničena svrha izlaganja, nakon nekih kratkih, ali neophodnih pojašnjenja o značenju kraljevstva Božjeg (suverenitet/vladavina/područje - sadašnje/buduće - unutarnje/vanjsko - transcendentno/imanentno), članak nudi istraživanje nekoliko načina po kojima je koncept kraljevstva Božjeg značajan za kršćansko jedinstvo i zajedništvo, iz novozavjetne/pavlovske perspektive.
Thomas Sibley "Da budu jedno": Poziv da budemo pozitivan odgovor na Isusovu molitvu kako je zapisana u Ivanovu evanđelju (Iv 17) Ovaj članak je izlaganje 17. poglavlja evanđelja po Ivanu, koje pruža najdetaljniji izraz Isusove želje za njegove sljedbenike. Približavajući se satu otkupljujućeg događaja, Isus ne samo da moli za sebe i njemu najbliže učenike, već za sve koji će postati vjernici kroz poruku apostola. Izlaganje navodi subjekte Kristove molitve, molbe same po sebi i svrhu tih molbi. Svrha je navedena kao "…da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si ljubio mene." Iz ove molitve izvučene su implikacije za vjernike koji žive u post-modernističkoj kulturi.
Ksenija Magda Jedinstvo kao preduvjet kršćanskog poslanja: misiološko čitanje Rim 15:1-12 Kroz ovaj članak se želi pokazati zašto bi ekleziološki bilo korisno čitati Rimljanima poslanicu prvenstveno kao misijsko-strateški dokument. Razumijevanje Pavlove globalne misijske namjere pomaže prepoznati kako se poticaj na jedinstvo u parenezi poslanice usko povezuje kako s doktrinarnim temama poslanice tako i s pastoralnim problemom podijeljenosti po nacionalnosti među rimskim kršćanima. Jedinstvo, čini se, Pavao smatra uvjetom za uspješnost svoje svjetske misije. Takvo jedinstvo moglo bi biti jednako važno za kršćansko svjedočanstvo u post-modernom globalnom selu.
Douglas A. Foster Kršćansko jedinstvo u pokretu Stone-Campbell U prvome dijelu daje se pregled povijesti Stone-Campbell ideja o kršćanskom jedinstvu, zatim se obrazlažu rane ideje kršćanskog jedinstva te razvoj tih ideja u razdoblju poslije Američkog građanskog rata. U drugome dijelu raspravlja se o poimanju jedinstva u tri struje u dvadesetom stoljeću te nastojanju za unutarnjim jedinstvom u pokretu Stone-Campbell.
Stanko Jambrek Jedinstvo i zajedništvo kršćana iz pentekostne perspektive Polazeći od povijesnog razvoja i specifičnosti pentekostno-karizmatskog pokreta u prvom se dijelu raspravlja o primijenjenoj biblijskoj ekleziologiji slobodnih crkava. Zatim se razlaže uloga Duha Svetoga u ostvarivanju i očuvanju jedinstva kršćana. Jedinstvo kršćana ne zahtijeva niti podrazumijeva uniformnost prakse i potpune jednodušnosti u nauci. Pentekostne crkve ističu se različitim načinima bogoštovlja i organizacijskim strukturama, pa čak i s različitim učenjima. Izazov kršćana danas je življenje u jedinstvu bez zahtijevanja da bogoštovlje, strukture i teologija budu više uniformne od novozavjetnih crkava. Isus Krist živi u kršćanima po Duhu Svetomu koji prebiva u njima, a kršćani žive u Kristu i u zajedništvu jedan s drugim po Duhu Svetomu. Duh Sveti, ostvarujući volju Božju, kreira različita zajedništva s Kristovim učenicima, veže ih jedne s drugima te ih povezuje u Crkvu. Većina pentekostalaca u Hrvatskoj ne podupire ekumenski pokret jer smatraju da nije utemeljen na biblijskim, već na humanističkim načelima. Vjeruju u duhovno jedinstvo kršćana i podržavaju zajedništvo sa svim biblijski utemeljenim crkvama i zajednicama.
Mladen Jovanović Evanđeoska perspektiva jedinstva i doprinos Protestanskog evanđeoskog vijeća zajedništvu kršćana u Hrvatskoj Jedinstvo nije samo neispunjena ideja kršćanskoga svijeta, nego biblijski utemeljen postulat vjerodostojnosti i održivosti Crkve. U svojoj povijesti Crkva je pokazala da bez jedinstva prestaje biti "sol i svjetlo". Jedinstvo se ne može ideološki nametnuti, nego jedino zajedništvom izgrađivati. Tome je snažan dokaz iskustvo hrvatskih crkava reformacijske baštine koje su u posljednjih dvadesetak godina u praksi dokazale da se mnoge velike stvari događaju kad se Božja djeca slože.
Jure Zečević Katoličko razumijevanje jedinstva i zajedništva kršćana Katolici se, kao i pripadnici drugih Crkava, prema pitanju jedinstva i zajedništva postavljaju između dvije krajnosti: od fobičnosti i isključivosti na jednoj strani, do relativizacije svih razlika na drugoj strani, kao da bi sva pitanja s obzirom na jedinstvo i zajedništvo bila zapravo već riješena i utoliko irelevantna. Katolički nauk je da temeljno jedinstvo među Crkvama već postoji, ali postoje i zasjekline u to jedinstvo, zasjeci, udarci, uleknuća i rane, koje narušavaju cjelovitost i potpunost toga jedinstva. Umjesto o raskolu, o odijeljenoj braći i nepostojanju jedinstva primjerenije je govoriti o stanju nepotpunog i(li) nesavršenog jedinstva. Budući da je ono što kršćane povezuje veće od onoga što ih razdvaja, onda je ne samo primjerenije nego i točnije druge kršćane opisivati i nazivati po onome što je veće (jedinstvo), nego li po onome što je manje (razdvojenost) i to treba zaživjeti i u praksi na svim razinama. Kod ekumenizma kao nastojanja oko punog ili dostatnog jedinstva i zajedništva ne radi se o tome da se uspostavi sada potpuno nepostojeće jedinstvo, nego o tome da se još i već postojeće jedinstvo: 1. živi i ostvaruje kroz primjerene stupnjeve međukršćanskog zajedništva i 2. upotpuni, usavrši do te mjere da među Crkvama bude moguće i vidljivo zajedništvo oltara (Euharistije i pričesti) i propovjedaonice (navještaja). Kršćanstvo ili je ekumensko ili nije kršćanstvo. Crkva Kristova ili je "una sancta", "jedna sveta", ili je u ozbiljnom kršenju Kristove u Svetom Pismu izražene volje. Jedinstvo postoji - treba ga prepoznavati. Jedinstvo nije potpuno - treba ga upotpunjavati. Nepotpuno jedinstvo je tu i ono omogućuje nepotpuno zajedništvo "in sacris", u sakramentima, u svetome. Rast jedinstva gotovo proporcionalno omogućuje rast ostvarivanoga i življenoga zajedništva. Življeno zajedništvo daje vjerodostojno svjedočanstvo svijetu o Kristu i o Bogu jedinstva i ljubavi i omogućuje učinkovitiju (re)kristijanizaciju svijeta i njegovo prožimanje radosnom viješću (nova evangelizacija). No preduvjet bez kojega puno jedinstvo neće biti ostvarivo jest "duhovni ekumenizam", ekumenizam duhovnog iskustva i istinskog prianjanja svih kršćana uz Krista. Tek ekumenizam stvarnog iskustvenog zajedništvovanja s Njime omogućuje nalaženje i kršćanske braće i sestara u Njemu i zajedništvovanje i s njima. Ekumenski se put na taj način ukazuje kao put ozdravljanja i obnove svjetskog kršćanstva.
Danijel Berković Jedinstvo i zajedništvo kršćana u svjetlu ekumenskog pokreta U tekstu autor nastoji ukazati na istinske temelje kršćanskog jedinstva i zajedništva kako se dadu uočiti iz biblijskog teksta i konteksta. Istovremeno iz suvremene perspektive, pretpostavka ovoj temi nalazi se već i na razini definicije. Što je i kako za koga ekumenizam? Ekumenizam iz naše današnje perspektive, ipak je samo jedan od pokreta u povijesti šireg nastojanja oko jedinstva i zajedništva kršćana. Je li za neke ekumenizam zapravo Sizifov posao? Što odista znači jedinstvo u različitosti?Kako se s time nosimo unutar-konfesionalno i preko-konfesionalno? Brka li se također, pokatkad u nekih kršćanskih tradicija jednoumlje sa jedinstvom i jednodušnosti? Povijesna razmeđa ekumenizma, na europskom i na našem hrvatskom tlu, nezaobilazno se dotiču i onih 'neteoloških' pitanja - rase, spola (zaređenje žena), klase (teologija oslobođenja), seksualne orjentacije (istospolne veze). Sve su to pitanja koja posredno ili neposredno utječu na kršćanski dijalog i pitanja jedinstva kršćana. U drugom dijelu autor ukazuje i na ono što nas kršćane potencijalno spaja a što razdvaja, usredotočuje se na pitanja tri pitanja: ekleziologije, teologije, duhovskih crkvenih pokreta. U zaključku se ukazuje na perspektive i izazove prema istinskom jedinstvu kršćana, u odnosu na unutar-konfesionalni i preko-konfesionalni dijalog raznih kršćanskih tradicija. Autor potom prispodobljuje Crkvu sa pticom koju nose dva krila, u eklezijalnom pogledu, jedno je institucionalno, drugo krilo je duhovsko. Jedino koordiniranim i sinhroniziranim djelovanjem ovih dvaju krila Crkva može uzletjeti iznad svih svojih razjedinjenosti.
Robert Bogešić Političke konotacije ekumenizma Kršćansku crkvu i političke zajednice karakteriziraju kriteriji zajednice, autoriteta i vlasti, pozitivnog i naravnog prava i ustanove. Njihov međusobni odnos određen je elementima kao što su razlikovanje duhovne od svjetovne vlasti, međusobno su autonomne, vjernici daju prednost duhovnoj nad svjetovnom vlasti. Dok su pred Europom izazovi određivanja uloge u svijetu, ali i odnosu prema pojedincu i kolektivitetima, pred kršćanskim crkvama su izazovi ostvarivanja ideje ekumenizma koje predstavlja mjerilo vjerodostojnosti kršćanstva. Mnogi nereligiozni elementi utječu na ostvarivanje ekumenizma, kao što su političko nesporazumijevanje, neiskrene protokolarne geste, nametanje superiornosti i privilegiran status identiteta. Ekumenizam određuju smjernice rasta suradnje, kao što su vjerovanje u jednu, svetu, katoličku i apostolsku crkvu, vidljivo zajedništvo crkava i zajednička odgovornost u Europi. Ekumenski put se prolazi usporeno, ali važno je što određuje pravila vjerničkog života.
Miško Horvatek Novozavjetna paradigma jedinstva kršćana Ovim se člankom namjerava opisati: prvo, novozavjetna paradigma jedinstva, drugo, novozavjetna narav jedinstva, i treće, novozavjetno učenje o odgovornosti duhovnih pastira da čuvaju jedinstvo. Promatrano s novozavjetnog stajališta, o pojmu jedinstva u prvom poglavlju se razmatra: jedinstvo vjernika s Gospodinom, zatim o jedinstvu vjernika unutar Kristovog tijela, onda i o jedinstvo u različitosti unutar Kristove crkve, potom o jedinstvu u Duhu, te jedinstvu za kojim nam je težiti. Drugo poglavlje se bavi Novozavjetnom naravi jedinstva crkve, koje je duhovno, ali ono mora biti i praktično. Treće poglavlje naglašava novozavjetno učenje pastoralne odgovornosti u održavanju jedinstva i zaštiti zajedništva. Primjenjivanje Petrovih, Ivanovih i Pavlovih naputaka je siguran put u (o)čuvanju i održavanju zbiljskog svetopisamskog jedinstva i praktičnog duhovnog zajedništva unutar Kristovog tijela. Iako je nedavno održani teološki simpozij u Zagrebu bio posvećen jedinstvu i zajedništvu kršćana, autor ovoga članka je stekao dojam da su gotovi svi predavači daleko najviše prostora i vremena posvetili jedinstvu kršćana, a zajedništvo kršćana je tek uzgred i samo sporadično spominajno. Vođen tom činjenicom pisac ovoga članka bavit će se dakle istom inačicom.
|
 |
 |