 |
 |
 |
 |
 |
|
Broj 1/2009
Pravda i milost Aktualizacija inkarnacije Sažeci članaka Roko Kerovec Zagrljaj pravde i mira - O napetosti retributivne i eshatološke pravde
Zachary Alexander Gozba zasluga: Razmatranje temeljnih načela zasluge u Jobu
Corneliu Constantineanu Činiti djela istinske ljubavi: Konkretna očitovanja trajnoga utjelovljenja Evanđelja
Danijel Berković Aspekti i modaliteti Božje prisutnosti u Starom zavjetu
Robert Bogešić Krist između države, nacije i pojedinca
Boris Gunjević Triplex modus corporis Christi – u rekonstrukciji radikalne ortodoksije
Krešimir Šimić Inkarnacija i umjetnost
Thomas Sibley Krist u vama, nada slave
Davorin Peterlin Duhovni identitet
Dalibor Kraljik Večera Gospodnja u misli Jeana Calvina
Prijevod Matija Vlačić Ilirik Spis protiv papina primata
Recenzije Stanko Jambrek Alister E. McGrath, Uvod u kršćansku teologiju
Pretisak Novi testament 1563. (Pretisak)
Robert Bogešić Westminstersko vjeroispovijedanje, Veliki katekizam i Mali katekizam
Roko Kerovec Zagrljaj pravde i mira - O napetosti retributivne i eshatološke pravde U članku se dijalektički promatraju dvije kršćanske koncepcije pravde: retributivna, ili osvetnička, te ona eshatološka. Pod retributivnom pravdom se misli na iskaz pravde u kažnjavanju grijeha, a pod eshatološkom se misli na realizaciju ukupnog sklada svih odnosa unutar obnovljenog stvorenja. Ova druga se naziva eshatološkom jer, za razliku od prethodne, svoj puni iskaz zadobiva u konačnoj obnovi stvorenja u Kristu tj. eshatonu koji ne dokida prostor i vrijeme, nego ih savršene uvodi u vječnost. Argument članka se zalaže za dominaciju eshatološkog poimanja pravde u kršćanskoj perspektivi dok njen retributivni karakter biva umanjen i podređen potrebama prethodnog. Ovo se čini na temelju integracije starozavjetne i novozavjetne eshatologije te na kritici, Bibliji stranim, dualističkih tendencija u kršćanstvu koje potiču dominaciju retributivnog shvaćanja pravde. Najuže povezano s pitanjem karaktera pravde je i pitanje prisutnosti pakla u svijesti i propovijedanju kršćana. Dok argument ne osporava postojanje pakla kao vječnog stanja/mjesta izgubljenih, on ga uklanja iz domene intenzivnog kršćanskog fokusa.
Zachary Alexander Gozba zasluga: Razmatranje temeljnih načela zasluge u Jobu Job osporava teološko okruženje retributivne pravde koje prevladava u bliskoistočnom društvu, usuđujući se postaviti pravo pitanje: mogu li ljudi zaslužiti? Ovaj članak razmatra teorije o zasluzi, posredništvu i pravednosti, smještene unutar rukopisa o Jobu. Podupirući pitanje teodiceje, ovo proučavanje koristi suvremena filozofska, teološka i egzegetska sagledavanja da bi se razmotrilo što Job objavljuje u vezi s pojmom zasluge. Ovaj članak razotkriva temeljnu teoriju o zasluzi, što razvidno odgovara trenutnoj perspektivi kompatibilizma umjesto libertarijanizma ili tvrdog determinizma. Iako temeljna moralna zasluga nalazi određenu razinu potvrde unutar stranica Joba, knjiga svjedoči o ograničenoj naravi teorija zasluge. Ukoliko zasluga postoji, Božja impresivna moć umanjuje njezin značaj. Ljudska zaslužnost ima granice i zahtijeva poniznost u svjetlu Božje moći i svemoći. Ljudi su istovremeno zaslužni, slobodni i odgovorni činioci i nezaslužni pojedinci bez slobode pred Bogom.
Corneliu Constantineanu Činiti djela istinske ljubavi: Konkretna očitovanja trajnoga utjelovljenja Evanđelja U našem sve sekularnijem, pluralističkijem postmodernom svijetu, jedan od glavnih vidova kršćanskoga svjedočanstva jest istinska utjelovljena kršćanska prisutnost koja se odražava konkretnim očitovanjima oproštenja, pomirenja, dobrodošlice, nade i ljubavi što se očituju u utjelovljenju, životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Ovaj članak istražuje što Biblija/Pavao kažu o ovom bitnom čimbeniku kršćanskoga svjedočanstva te pokazuje da je činjenje djela istinske ljubavi istovremeno sastavni dio Evanđelja i konkretno očitovanje ili utjelovljenje Evanđelja u stvarnim životnim prilikama. On nadalje pokazuje da je “pripovijest o Kristu” temelj i mogućnost trajnoga utjelovljenja Evanđelja. Svojim uključivanjem u istu tu pripovijest o Kristu i svojim sudjelovanjem “u Kristu”, kršćani postaju djelatni sudionici Božje pripovijesti o otkupljenju svijeta.
Danijel Berković Aspekti i modaliteti Božje prisutnosti u Starom zavjetu Ovaj rad želi prikazati aspekte Jahvine prisutnosti, kako ih nalazimo zapisanima u starozavjetnim tekstovima. Ponajprije aspekt nenadane i snažne manifestacije Božje prisutnosti, intervencije (teofanija) i onog aspekta Božje djelatne prisutnosti koji ukazuje na Božju trajnu prisutnost (prebivalište, stanovanje). Uz prikaze i analizu ovih dvaju pojavnih oblika Božje prisutnosti (modaliteti), autor želi naglasiti njihovu komplementarnost, a ne isključivost.
Robert Bogešić Krist između države, nacije i pojedinca Ovaj rad predstavlja prikaz korelacije elemenata političke zajednice – države i kršćanske zajednice – crkve prema osobi božanskog i ljudskog karaktera - Isusu Kristu. Isus Krist kao utjelovljeni Bog u ljudskoj osobi u modernom svijetu, početkom 21. stoljeća, koristi se dvojako. S jedne strane, postavlja ga se kao objekt koji ima svrhu identifikacije, bilo da se radi o nacionalnom ili religijskom elementu. S druge strane, kršćani koji manifestiraju svoju vjeru kroz djela ostvaruju identifikaciju s Kristom koji predstavlja subjekt u međusobnim odnosima. Pred crkvom je veliki zadatak svakodnevno poticati, podržavati i nastojati kod vjernika ostvarivati takav odnos s Kristom kao aktualnim i aktivnim subjektom, koji nije opterećen pojedinačnim ili grupnim interesima. Kršćanska crkva treba izgrađivati kod vjernika odnos prema politici i političkom djelovanju, ali treba biti autonomna u djelovanju.
Boris Gunjević Triplex modus corporis Christi – u rekonstrukciji radikalne ortodoksije Moderna teologija izgubila je srednjovjekovnu viziju triplex modus corporis Christi (trostrukost Kristova tijela). Henry de Lubac u svojim teološkim istraživanjima na nekoliko mjesta promišlja doktrinu o trostrukosti Kristova tijela koja spominje soma typicon, corpus mysticum i corpus verum. Soma typicon je tipološko, individualno Kristovo tijelo, a također i tijelo teksta njegove Riječi, corpus mysticum se odnosi na euharistijsko tijelo, a corpus verum odnosi se na Crkvu. U ranoj moderni ta tri tijela pretaču se u dva koja egzistiraju u konfliktu. Jedno tijelo ‘nestaje’ i to je temeljni problem moderne teologije, uvjereni su korjeniti pravovjerci. Moje izlaganje ide za tim da pokaže kako radikalna ortodoksija razumije aktualiziranje inkarnacije danas. Pokušat ću pokazati kako Graham Word razumijeva soma typicon. Nakon toga ću predstaviti glavne odrednice corpus mysticum na način kako je to napravila Catherine Pickstock te corpus verum kako ga razumijeva i tumači John Milbank. U zaključku svog izlaganja želim naglasiti važnost i političku relevantnost diskursa kakvog zagovara radikalna ortodoksija, a posredno se tiče doktrine o inkarnaciji.
Krešimir Šimić Inkarnacija i umjetnost Iako je umjetnost u svojoj simboličkoj i estetskoj dimenziji uvijek bila važno sredstvo za religioznu komunikaciju, čini se da u sekulariziranom svijetu – kada tradicionalni teološki diskurs postaje nekomunikativan – ona postaje autonomnim teološkim mjestom, ponajprije stoga što postaje potencijalnim izvorom nove teološke spoznaje i uvjerljivim medijem komuniciranja odnosno novim govorom vjere (J. Baričević). Ipak, dvadesetostoljetna filozofija umjetnosti – ponajprije Martin Heidegger – počela je umjetnost promatrati iz ontologijske perspektive. Tako se umjetnost pokazala ne samo kao ukras kulture nego kao mjesto objave Bitka, kao u-djelo-postavljanje istine (M. Heidegger). Na taj se način filozofija umjetnosti približila teologiji sržnog kršćanskog događaja objave: inkarnaciji Sina Božjega, Logosa. Stoga se čini da ontologijsko promišljanje umjetnosti kao u-djelo-postavljanje istine promatrano iz teološke perspektive omogućava, s jedne strane, jasnije artikuliranje teologije inkarnacije, a, s druge strane, teologija inkarnacije daje vrijedne poticaje za ontologijski utemeljenu filozofiju umjetnosti. U radu ću pak, analizirajući filozofiju umjetnosti, točnije Heideggerovu ontologiju umjetnosti, nastojat izdvojiti moguće poticaje za jednu teologiju inkarnacije.
Thomas Sibley Krist u vama, nada slave Jedinstvena istina poruke koju je Pavao naviještao kao “radosnu vijest” bila je da će sam Bog u sadašnjosti postojati i pokazivati svoj karakter, svrhu i skrb kroz one koji su prihvatili Isusa Krista kao Gospodina. Crkva u Kolosima imala je povlasticu i odgovornost da objavi “slavu Božju” u njihovom zajedničkom životu i u njihovim privatnim životima zbog čuda neprekidnog Kristovog utjelovljenja. To je još uvijek “nada slave”.
Davorin Peterlin Duhovni identitet
Dalibor Kraljik Večera Gospodnja u misli Jeana Calvina Ovaj članak ukratko predstavlja život i djelo reformatora Jeana Calvina i upoznaje čitatelja s euharistijskim aspektom njegove filozofsko-teološke misli. Autor u prvom djelu članka daje pregled Calvinova života i predstavlja Calvinov opus magnum, njegovo najznačajnije djelo, Institucije kršćanske religije. U drugom je djelu predstavljena Calvinova euharistijska teologija, pri čemu se autor bavi njezinim najznačajnijim sastavnicama: Calvinovim razumijevanjem sakramenta, značajem Večere Gospodnje, biblijskim temeljima Calvinova razumijevanja Večere Gospodnje, tijelom i krvi Isusa Krista i njegovoj prisutnosti u Večeri Gospodnjoj, te o Večeri Gospodnjoj u crkvenoj praksi. Autor nastoji upoznati čitatelja s Calvinovim razumijevanjem Večere Gospodnje, za koje smatra da je biblijski utemeljeno i dobro filozofsko-teološki argumentirano, te nastoji izazvati čitatelja i potaknuti ga na promišljanje o svojim vlastitim euharistijskim uvjerenjima, uspoređujući ih s Calvinovim.
|
 |
 |