 |
 |
 |
 |
 |
|
Broj 1/2010
Biblija, Božja Riječ Sažeci članaka Corneliu Constantineanu Autoritet Svetoga pisma kao Riječi Božje
Kristian Brackett Jasnoća Pisma: pretpostavka, načelo ili iluzija
Roko Kerovec Hermeneutičko poimanje Božje riječi
u kontekstu teologije stvaranja
Ervin Budiselić Kritički osvrt na parabole o kvascu i gorušičinom sjemenu
kao temelju za postmilenijalističku eshatologiju
Davorin Peterlin Želudac, ruke, noge, stopala, oči, uši, usta,
gornji i donji zubi, kutnjaci, obrve i glava:
Jedinstvo kršćana i drevni topos tijela i udova
Stanko Jambrek Biblija u vrijeme reformacije
Danijel Berković Biblija je umjetnina! A gdje je umjetnik?
Dokumenti Čikaška izjava o nepogrešivosti Biblije
Čikaška izjava o tumačenju Biblije
Čikaška izjava o primjeni Biblije
Recenzije Tomislav Vidaković Oliver K. OLSON, Matija Vlačić i opstanak Lutherove reforme
Mislav Miholek Martin Luther, Veliki i Mali katekizam
Goran Punda Daniel C. Dennett, Kraj čarolije – Religija kao prirodna pojava
Corneliu Constantineanu Autoritet Svetoga pisma kao Riječi Božje Položaj i utjecaj Svetoga pisma u suvremenom svijetu je marginalan i ozbiljno potkopan. Ovaj članak zagovara ponovno otkrivanje središnjeg položaja i autoriteta Svetoga pisma za autentično življenje u svijetu. Započinje s nekoliko pitanja čiji odgovori pojašnjavaju položaj autoriteta, a zatim predstavlja nekoliko ključnih pitanja vezanih uz autoritet Svetoga pisma. U članku se tvrdi kako taj koncept treba shvatiti usko povezano s Božjim autoritetom, autoritetom istinske priče o svijetu u Isusu Kristu, poslušnosti i promijenjenom življenju. Poseban naglasak stavljen je na autoritet Svetoga pisma kao ‘žive’ i ‘djelatne’ Riječi Božje za poslušno i preobražujuće kršćansko življenje u svijetu.
Kristian Brackett Jasnoća Pisma: pretpostavka, načelo ili iluzija Reformatori su jasno izrazili i snažno branili nauk o jasnoći Svetoga pisma. Evanđeoski kršćani danas također trebaju ponovno potvrditi i braniti taj biblijski nauk. Ovaj članak govori o važnosti toga nauka i istražuje različite definicije ove doktrine, kao i njezina ograničenja. U drugom dijelu predstavljaju se teološki i biblijski dokazi koji potvrđuju jasnoću Svetoga pisma. U posljednjem odjeljku autor iznosi odgovor na pitanje je li jasnoća Svetoga pisma pretpostavka koja se nameće biblijskom tekstu ili načelo tumačenja.
Roko Kerovec Hermeneutičko poimanje Božje riječi
u kontekstu teologije stvaranja Članak istražuje hermeneutičko poimanje Božje riječi time što prvo otkriva njenu višeslojnost: Riječ kao Sveto pismo, potom kao iskaz Božje volje stvaranja, te konačno, Isus Krist kao posljednja Božja riječ. Kako bi vjernik hermeneutički pristupio ovako problematiziranom pojmu Riječi, i sam pojam hermeneutike mora biti prošireno shvaćen. Gradeći na, i pretpostavljajući čitateljevu upućenost u interpretacijski model tzv. „hermeneutičke spirale“, članak predstavlja hermeneutičko poimanje koje je oblik vjerničke egzistencije a ne samo vještina tumačenja svetog teksta. Interakcija vjernika s Božjom riječju putem Pisma ne svodi se na linearno kauzalni model tumačenja i primjene, već na vjerničko holističko sudjelovanje u sveobuhvatnoj Riječi čitavim svojim bićem. Kvalifikaciju ove hermeneutičke interakcije vjernika i Riječi, članak pronalazi u teologiji stvaranja koja Božju volju i čin stvaranja vidi kao funkciju autoriteta Riječi. Sveti Duh se prepoznaje kao poveznik svih aspekata Božje riječi, čina stvaranja te posredovanja novog stvorenja vjerniku u hermeneutičkom odnosu s Riječi. Na koncu, cijeli proces je uglavljen u Isusa Krista koji uskrsnućem po Duhu spašava stvorenje novim stvaranjem.
Ervin Budiselić Kritički osvrt na parabole o kvascu i gorušičinom sjemenu
kao temelju za postmilenijalističku eshatologiju Članak analizira shvaćanje postmilenijalističke eshatologije da će Božje kraljevstvo prije Kristova drugog dolaska biti pobjedonosno te će preobraziti svaki aspekt svih društava ovoga svijeta. Zlo time neće biti konačno pobijeđeno, ali će kršćanske vrijednosti i principi prevladavati u svijetu. Neki kritičari postmilenijalizma smatraju da se potpora za takvo shvaćanje jedino može naći u parabolama o kvascu i gorušičinom sjemenu. Stoga članak istražuje značenje parabola, povijest njihova tumačenja i ukratko se bavi pitanjem naravi kraljevstva te nastoji pokazati razliku između tumačenja parabola kao alegorije, metafore i usporedbe. Autor smatra da se parabole o kvascu i gorušičinom sjemenu ubrajaju u grupu usporedbi u kojima, iako postoji izričita povezanost dva elementa koja se uspoređuju (kraljevstvo sa sjemenom i kraljevstvo sa kvascem), ključ je za ispravno tumačenje u shvaćanju da cijela prispodoba otkriva nešto o naravi kraljevstva, a ne samo jednu od točki poistovjećenja ili neki detalj.
Davorin Peterlin Želudac, ruke, noge, stopala, oči, uši, usta,
gornji i donji zubi, kutnjaci, obrve i glava:
Jedinstvo kršćana i drevni topos tijela i udova Rad proizlazi iz pitanja odakle je kršćanski pisac Pavao preuzeo sliku o tijelu i udovima i glavi, koja se u nekoliko inačica pojavljuje u Prvoj poslanici Korinćanima i u Rimljanima, Kološanima i Efežanima, te kako ga Pavao rabi pišući o odnosu vjernika unutar Crkve i o odnosu između Crkve i Krista. Autor zastupa stav da je Pavao preuzeo i prilagodio drevni topos tijela i udova koji se pojavljuje kod mnogobrojnih klasičnih i helenističkih pisaca te u stoičkim tekstovima iz Pavlova vremena. Ključni tekstovi navedeni su u hrvatskom prijevodu. U svjetlu istih autor razmatra i način na koji Klement Rimski rabi isti topos. Autor zaključuje da su pisci prilagođavali topos potrebama svojih tekstova i poruka. Isto se odnosi i na spomenute kršćanske pisce od kojih je Pavao (temeljitije od Klementa) prilagodio i razradio drevni topos kršćanskome učenju o Crkvi i ispunio ga teološkim značenjem.
Stanko Jambrek Biblija u vrijeme reformacije U prvome dijelu članka razmatra se uporaba latinske Biblije i Biblija prevedenih na narodne jezike u vrijeme reformacije. U drugome se dijelu razmatraju temeljna pitanja proizašla iz dosljedne primjene reformacijskog načela sola Scriptura, među kojima je pitanje kanona, autoriteta, dostatnosti, jasnoće i razumijevanja Biblije. U radu se iznose promišljanja vodećih teologa reformacije po pojedinom pitanju i usvojena učenja pojedine tradicije reformacije i protureformacije kako su zapisana u njihovim temeljnim dokumentima. U zaključku se ističe da je glavna poruka Svetoga pisma jasna čak i neobrazovanom laiku, pa stoga svaki čovjek može neposredno doći k Bibliji da bi tražio i našao istinu. Reformacija je iznova potvrdila da je Sveto pismo jedini autoritet za propovijedanje, teologiju i svakodnevno življenje, te da sav nauk mora potjecati iz Svetoga pisma, a da se ništa ne dodaje ili oduzima.
|
 |
 |