Biti Isusov učenik – Šesto učenje (Biti svjedok za Isusa)

Biti Isusov učenik – Šesto učenje (Biti svjedok za Isusa)

Dj 1,8; 2 Kor 5,11-21

Isus je rekao: “… primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci…” Pozvani smo neprestano živjeti dostojno i dosljedno Isusova poziva i poslanja. Njegovo poslanje uvijek se rađa iz njegova poziva. Naše svjedočanstvo za Isusa proistječe iz osobnog susreta s njim. Naše poslanje nije zadatak koji moramo preko volje odraditi. Ono je gejzir koji sam od sebe pršti iz naše nove prirode. Svjedoci za Krista – to je ono tko smo mi. No pitanje je kakvi smo svjedoci i imamo li silu za svjedočenje.

Dok svuda oko nas ljudi prepričavaju ono što se loše događa, mi bismo trebali svjedočiti o radosnom osobnom susretu s Isusom koji daje nadu i radikalno mijenja naš život. Iskreni susret s Isusom uvijek vodi k nasljedovanju Isusa, što nas čini sličnima Isusu. Zato je svetost, sličnost s Isusom najsnažnije svjedočanstvo jer se tada naše riječi i djela poklapaju. Kao cjelovita osoba svjedočimo cjelovito Evanđelje. Nema svjedočanstva bez posvećenja, ali svetost se ne pokazuje u tome da se pravimo savršenima i boljima od drugih. Svetost se iskazuje u poniznom priznavanju naše slomljenosti dok svjedočimo da je Isus taj koji nas spašava i obnavlja, podiže i mijenja. Dok svakodnevno slijedimo Isusa, On nas osposobljava da postanemo ribari ljudi i oprema silom Duha Svetoga da budemo njegovi svjedoci. Samo su pravi Isusovi  sljedbenici i njegovi pravi svjedoci. Nema učinkovitog svjedočenja o Isusu bez autentičnog nasljedovanja Isusa. Zato se u posvećenosti u molitvi za svijet nalazi snaga svjedočanstva svijetu.

Navjestitelj evanđelja ne treba samo navijestiti poruku, on je treba utjeloviti i pokazati da je djelotvorna u njegovom životu. Tako životom svjedoči ono što njegova usta govore – da je evanđelje uistinu sila Božja koja još uvijek spašava i transformira ljudske živote. No svjedočenje o Isusu nije samo naš moralni, posvećeni i promijenjeni život koji nalikuje Isusovom; svjedočenje o Isusu je prvenstveno prenošenje poruke radosne vijesti o Isusu. Svjedok treba živjeti evanđelje, biti promijenjen evanđeljem, ali on također treba znati reći evanđelje. Poslanik treba znati vjerodostojno prenijeti poruku koju je primio. Zato učenik treba poznavati sadržaj evanđelja, primiti ga, primijeniti ga i ispravno prenijeti.

Evanđelje ima snagu jer je radosna vijest, ali ne o nama i našoj pravednosti, već o Isusu, Božjem Sinu. On je pravi Bog i čovjek, jedini pravedan bez grijeha koji je umro za nas grešnike. Isus je dao svoj život i platio svojom smrću da kroz svoju smrt i uskrsnuće spasi sve grešnike koji se pokaju i vjeruju u njega. Radosna je vijest da spasenje ne ovisi o našim dobrim ili lošim djelima, ono je Božji dar koji primamo po vjeri u Isusa, raspetog, ali uskrslog Krista. Među svim religijskim sustavima svijeta samo Biblija uči da je Bog omogućio spasenje svima, samo po milosti, samo po vjeri, samo u Isusa i samo na Božju slavu.

potaknuti druge da nas sami pitaju da iSvjedok, glasnik, ili poslanik, prvenstveno je pozvan govoriti u ime onoga koji ga šalje. Mi smo poslani u Kristovo ime. Kao njegovi predstavnici potičemo ljude da se pomire s Bogom. Da bi svjedok svjedočio, on mora otvoriti usta. Stoga je za svjedočenje potrebna hrabrost i odvažnost, ali i mudrost i poznavanje Pisma. Treba otvoriti svoja usta i odvažiti se govoriti, ali treba znati što i o kome govoriti. Mi smo pozvani svjedočiti ne o sebi i svojoj zajednici koja je bolja od neke druge, već o Isusu, jedinom dostatnom i dostojnom spasitelju. Mi svjedočimo o uskrslom Kristu, jedinom pravom gospodaru i Kralju koji ima svu vlast, i nad bolesti, i nad potresom, i nad smrti.

Ako želimo svjedočiti samo o Isusu, moramo biti spremni platiti cijenu, i biti spremni na ismijavanje, izopćavanje, izrugivanje i progonstvo. Stoga nije čudno da se za riječ svjedok i riječ mučenik na biblijskom grčkom upotrebljava ista riječ. Ako svoje svjedočenje reduciramo samo na govor o ljubavi, vrijednostima i pravima čovjeka, a ne govorimo o Kristovom križu, bit ćemo sasvim prihvatljivi. No ako govorimo o grijehu i Isusu koji ne trpi konkurenciju, koji je jedini dostatan spasitelj i jedini dostojan kralj, moramo biti spremni na žrtvu. Pritom nikad od sebe ne trebamo praviti žrtvu. Naš život treba biti takvo svjedočanstvo koje će svjedočiti o onom koji nam daje snagu, mir i radost i onda kada se sve u svijetu urušava. Naše svjedočenje uvijek treba biti blago i s poštovanjem dostojanstva čovjeka.

Trendovi koji se više trude razumjeti i udovoljiti kulturi vremena, nauštrb vjerodostojnog prenošenja evanđelja u svom vremenu, u iskušenju su otupiti oštricu evanđelja te smekšati i razvodniti evanđelje svodeći ga na socijalno i humanističko nastojanje oko općeg dobra i boljitka čovječanstva. Evanđelje će imati snagu samo ako ispravno biblijski očituje Božju slavu, i svetost i pravednost, i milost i ljubav u Isusu Kristu objavljenu kroz njegov križ i uskrsnuće. Pravo evanđelje koje vjerodostojno prenosi biblijsku poruku o Isusu nije prazno i šuplje i ne završava samo ispravnim doktrinarnim izričajima, već je popraćeno aktivnim djelima milosrđa i ljubavi. Svjedočenje riječima mora se potvrditi kroz svjedočanstvo djelima. Govor o vjeri u Krista moraju pratiti djela ljubavi u Kristovo ime.

Svjedočenje o Isusu dijeljenje je najvrednijeg što čovjek može primiti. Najdragocjenije što možemo ljudima dati jest evanđelje koje smo besplatno primili. Ono je i skupocjeni biser i neprocjenjivo blago koje smo i dobili da bismo dijelili. Zato pokretačka snaga za svjedočenje treba biti ljubav Kristova. Ako smo ispunjeni ljubavlju, a ispunjeni smo ljubavlju samo ako smo ispunjeni Duhom Svetim, tada evanđelje nećemo zadržavati za sebe. Ono će iz nas zračiti, naša djela će ga prikazivati i naše će ga riječi posvjedočiti.

Svaki kršćanin treba biti učenik. Svaki učenik je i ribar ljudi. Svaki ribar je i svjedok i Isusov poslanik. Učeništvo nije rezervirano samo za neke duhovne kršćane, a svjedočenje samo za one koji imaju dar evangelizacije. Svjedok u sudnici pozvan je posvjedočiti o onome što je osobno vidio, čuo i doživio. Kršćanin svjedoči pred Bogom, a svijet ga prosuđuje. Svjedočanstvo je djelotvorno samo ako je vjerodostojno, istinito i osobno proživljeno. Drugima možemo svjedočiti samo ono što smo sami doživjeli s Isusom. O ljubavi i opraštanju možemo govoriti samo ako smo ih sami iskusili i primili. Drugima uvjerljivo možemo svjedočiti o sili evanđelja samo ako ta Božja sila trajno mijenja naše živote. Ako ljudima svjedočimo da je evanđelje sila Božja za spasenje svakoga koji vjeruje u Isusa, oni trebaju i vidjeti kako to silno evanđelje djeluje u našim životima.

Molitva: Gospodine, hvala ti na sili Duha Svetoga po kojoj mogu svjedočiti i živjeti svoje svjedočanstvo. Ispuni me hrabrošću da riječima svjedočim o tebi i da moj život svjedoči da si ti u meni.

Scroll to Top