Biti Isusov učenik – Prvo učenje

Biti Isusov učenik – Prvo učenje

Matej 4,18-21; 28,17-20; Luka 9,23-24

Isus svojim prvim učenicima, a duboko sam uvjeren i nama svima, iznova poručuje: „Hajdete za mnom i ja ću vas učiniti ribarima ljudi!“ On nas kao prvo poziva da budemo njegovi učenici, a drugo, dok ga slijedimo, on će nas učiniti ribarima ljudi. To nije još jedna obaveza koju moramo izvršiti, to je njegov poziv. Odazvati se na poziv znači vjerovati da će onaj koji nas je pozvao i osposobiti da ispunimo ono na što nas je pozvao. Poziv se rađa iz osobnog susreta s Isusom. U tom susretu postoji prijelomni trenutak, trenutak kada nas Isus poziva, a mi se odazivamo. Nažalost, neki su zaglavili u tom trenutku, no prvi korak obraćenja nije i posljednji, već on vodi k učeništvu, hodanju s Kristom i nastavljanju njegove misije.

Mnogi u današnjem online kršćanstvu svoju vjeru svode na prvi korak obraćenja i ne razumiju što podrazumijeva biblijsko učeništvo. Isus nije došao stvoriti površne obraćenike i mlake vjernike, već svoje predane i poslušne učenike koji će nastaviti njegovu misiju. U srži je naše vjere dubok, osoban odnos s Gospodinom, pun povjerenja i ljubavi, te poslanje koje podrazumijeva da druge pozivamo u takav odnos s Bogom Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Biti Isusov, biti kršćanin, znači biti njegov učenik, a to znači postati sličan njemu i nastaviti njegovu misiju. I poziv na koji smo pozvani i poslanje na koje smo poslani ne ostvaruje se kroz naše napore i zasluge, već kroz milost Duha Svetoga.

Ne spašavamo se tako što ćemo postati dovoljno dobri i poslušni učenici, mi smo spašeni da bi postali učenici. Naše spasenje nije u našim djelima, ono je u dovršenom i dostatnom djelu Isusova otkupljenja na križu. Ali zašto nas je Isus spasio? Zato da bi bili njegovi učenici. Rezultat, posljedica ili dokaz spasenja je učeništvo, ne savršenstvo, već cjeloživotni proces u kojem postajemo sve sličniji Isusu i nastavljamo njegovu misiju.

Isusov poziv prihvaćen iskrenom vjerom donosi promjenu koja omogućuje da se u našem životu ostvari njegovo poslanje. Problem je u tome što se spasenje odvaja od učeništva. Mnogi misle da su spašeni kako bi išli u nebo pa ovdje na zemlji ne moraju biti predani učenici. No Isus nas je spasio da bi postali ne prosječni, već posvećeni učenici. Ako smo stvarno spašeni, tada ćemo biti njegovi učenici. Naše riječi i djela posljedica su onog što je u našem srcu. Ako je srce oživljeno i obnovljeno Kristovim pozivom, onda će biti i osposobljeno za zadatke koje Isus daje.

Biti Isusov učenik znači ostati uz Isusa, boraviti s njim. Za većinu kršćana učeništvo je svedeno na povremeno čitanje Biblije i posjećivanje crkve nedjeljom. Revniji vjernici dođu na biblijski molitveni sastanak tijekom tjedna i uključe se u neke crkvene aktivnosti. Isus kao učitelj, Rabi poziva svoje učenike ne samo da provode puno vremena s njim nego da stalno borave i žive s njim. Isus je pozvao svoje učenike da slušaju što on govori, da ga promatraju kako živi i što radi, te da čine to isto. Biblijsko učeništvo usvaja se kroz primjer. Isus je učitelj koji uči primjerom. Da bismo mogli učiti od njega, moramo boraviti s njim i upoznati ga. To se događa prvenstveno kroz osobni hod s Isusom, ali i zajedništvom s braćom i sestrama čije primjere vjere možemo nasljedovati, te tako i sami postati primjer drugima.

Slijediti Isusa znači postati njemu sličan. Učeništvo je zaokret u životu i ponašanju. Vrijednosti, ciljeve, način razmišljanja, i riječi i djela, učenik želi uskladiti, prilagoditi i podložiti volji svog učitelja. Slijediti Isusa znači živjeti drugačijim, izmijenjenim životom. Nitko ne može reći da slijedi Isusa dok je njegov život nepromijenjen. Ima li dokaza da se naš život počeo mijenjati nakon što smo odlučili slijediti Isusa?

Slijediti Isusa znači pripadati mu, sve mu predati, podrediti, podložiti, potpuno mu vjerovati. Njega ljubiti više od svega drugog i svakog drugog znači dati mu prvenstvo i prednost nad svim ostalim. Privrženost Isusu važnija je od svih bliskih čak i obiteljskih odnosa. Biti Isusov učenik znači slijediti Isusa i hodati njegovim stopama. Kamo taj put vodi? Na Golgotu i na Križ. Da bi postali slični Isusu moramo svakodnevno nositi svoj križ. Budući da je on jednom zauvijek umro umjesto nas da nas otkupi, i mi smo zato pozvani odreći se samoga sebe i svog grijeha svaki dan. Isusov učenik spreman je na žrtvu i trpljenje radi Krista. Učeništvo nije lagan put, to je put koji uvijek vodi na križ. U sigurnu smrt našeg ja. S Kristom smo razapeti i uskrsnuli. Naš je sebični, samodostatni i samopravedni Ja razapet. Krist je postao naš život, i sada njegova nesebična ljubav ispunja naše srce i pokreće na misiju.

Isus poziva ne samo da ga nasljedujemo već nas također šalje da kao učenici učinimo sve narode učenicima njegovim, učeći nas da vršimo sve što je zapovjedio. Druge ne možemo učiniti učenicima ako sami nismo učenici. Ne možemo druge pozivati da slijede Isusa ako ga sami ne slijedimo. Ne možemo druge učiti nešto što sami niti znamo niti vršimo. Zato je učeništvo praktično nasljedovanje Isusa, učenje i vršenje njegovih zapovijedi s ciljem opremanja i osposobljavanja drugih učenika. Sve što učimo i činimo kao učenici nije samo radi nas već radi drugih da i njima pomognemo u njihovom procesu učeništva.

Molitva: Gospodine, hvala ti što me iznova pozivaš da budem tvoj učenik. Molim te oprosti mi što te nisam uvijek slijedio svim srcem. Danas se odazivam na tvoj poziv. Odričem se samoga sebe i radosno uzimam križ. Želim postati sličan tebi. Želim te slijediti gdje god me vodiš i ljubiti više od sveg drugog. Molim te Ispuni me Duhom Svetim jer to ne mogu sam. Hvala ti na mojoj braći i sestrama s kojima mogu  zajedno slijediti tebe.

Scroll to Top