Primanje Božje riječi

Duhovne discipline

Lekcija 1.

Primanje Božje Riječi: slušanje, čitanje i memoriranje

Monika Bajić, mag. theol.

U prvoj lekciji predstavljamo tri duhovne discipline povezane s primanjem Riječi Božje te načine i savjete kako ih plodonosno vježbati.

Bog želi da vjernici uvijek zrcale sliku i karakter Isusa Krista, u čemu se zapravo očituje duhovna zrelost. Ovo podrazumijeva sposobnost da se život dosljedno živi iz perspektive Duha, a ne tjelesno, te se na taj način ostvaruje život koji donosi slavu Bogu. Naime, život kršćana proizlazi iz Boga, a kako bismo ga upoznavali, tražimo ga prvenstveno u Njegovoj Riječi ‒ Starom i Novom zavjetu. Iz ovoga proizlazi najvažnija duhovna disciplina ‒ primanje Riječi Božje u svoj um te slijedom toga u vlastiti život. Jedino Sveto pismo može otkriti Boga, Njegovu volju, plan i namjere za čovjeka. Sve što nam Bog poručuje i što nas želi poučiti pronalazimo na stranicama Biblije, stoga je ključno upoznati se s Njegovom Riječi vježbanjem različitih duhovnih disciplina kao što su slušanječitanje i memoriranje.

1. Slušanje Riječi Božje

Najjednostavnija disciplina primanja Riječi Božje jest slušanje. Zašto bi se slušanje smatralo disciplinom? Kada slušanje ne bi bilo disciplina, onda bi Sveto pismo slušali tek slučajno ili samo onda kada nam se hoće, a možda i nikada. Već je bilo rečeno da disciplina predstavlja aktivnost koju redovito i s namjerom provodimo u svojem životu. Disciplinu slušanja stvaramo uglavnom redovitim odlaskom na bogoslužja gdje slušamo propovijedi temeljene na Bibliji, odnosno, u sadašnjoj iznimnoj situaciji, tako što u svom domu odvajamo određen dan ili dane kada slušamo snimljene (ili online) biblijske propovijedi.

1.1. Što disciplina slušanja donosi vjerniku?

1. Oblikovanje. Pozvani smo da prije svega živimo prema Isusovom nauk koji je temelj kršćanskog života. Isus je jednom prilikom rekao: „Jest, Blagoslovljeni oni, koji slušaju riječ Božju i drže je!“ (Luka 11,28; Šarić). Ili u suvremenom prijevodu: „Blagoslovljeni su oni koji slušaju Božje učenje i izvršavaju ga!“ Isus ovdje govori da je slušanje način primanja Riječi. Smisao ovoga nije u pukom slušanju Svetog Pisma, već da Duhom nadahnute riječi zadržimo u sebi te na temelju njih djelujemo u ovom svijetu i tako se preobličavamo u sliku Krista.

2. Vjeru. Slušanjem se u vjerniku izgrađuje vjera koja postaje spasonosna i djelotvorna. Pavao poučava zajednicu vjernika u Rimu: „Vjera dolazi kada slušamo Radosnu vijest, a ta se vijest čuje kroz propovijedanje poruke o Kristu“ (Rim 10,17; suvremeni prijevod). Ovaj redak nam opetovano potvrđuje korisnost slušanja Svetog pisma. Dakako iz toga proizlazi da nam je nadahnuta Riječ potrebna u svakodnevnom življenju života vjere. Štoviše, svetopisamska Riječ, primjerice o Božjoj providnosti, proizvest će učinkovitu vjeru koja se primjerice nekoj obitelji može pokazati potrebna u financijskoj nevolji. Dar vjere tako biva često udijeljen onima koji se discipliniraju u redovnom slušanju Riječi Gospodnje.

Vrijedno je osvijestiti kako je od velike koristi stvoriti disciplinu slušanja Svetog pisma unutar obiteljskog okruženja, na primjer razvijanjem redovite tjedne obiteljske pobožnosti. Pri tom, dok jedan član obitelji čita odlomke ili poglavlja iz Pisma, ostali se vježbaju u disciplini slušanja svete Riječi.  

3. Opomenu i nauk. Vjernici su pozvani živjeti u skladu s Isusovim učenjem, o čemu svjedoči Pavlovo podsjećanje Timoteja iz prve poslanice 4,13: „Dok ne dođem, nastavi javno čitati Sveta pisma, opominjati i poučavati druge“ (suvremeni prijevod). Nauk koji primamo dok slušamo nije samo statično znanje. Štoviše, dok slušamo Božju poruku, ona nas ispravlja ili korigira na našem putu vjere. Prilikom slušanja potrebno je otvoriti svoje srce i um kako bi Sveti Duh radio u nama i opominjao nas tamo gdje je potrebno. Griješiti je ljudski te su nam mudrost i vodstvo Gospodnje potrebne da ne skrenemo s puta pravednosti i istine. Upravo je zato vježbanje i njegovanje discipline (redovitog) slušanja Riječi Božje od velike važnosti za svakog vjernika.

2. Čitanje Svetog pisma

Većina kršćana posjeduje u svojem domu bar jedan, a često i više primjeraka Biblije. Porazna je činjenica da je mnogi nikada ili iznimno rijetko čitaju. Još je poraznije saznanje da kršćani u nekim siromašnim zemljama i državama u kojima vlada progon kršćana nemaju privilegiju posjedovati Bibliju te bi bili spremni dati sve da posjeduju svoj primjerak koji bi mogli redovito čitati i proučavati. Čitanje Biblije mora biti sastavni dio svakoga kršćanskog života. Vjernikova je osobna odgovornost poznavati Sveto pismo.

Isus je često ispitivao ljude o njihovom razumijevanju Svetog Pisma; „Zar niste čitali…“ (usp. Matej 19,4; Marko 12,10). Pretpostavljao je pritom da oni koji se nazivaju Božjim ljudima čitaju Riječ Božju. Jednako tako, njegova tvrdnja da čovjek ne živi samo od kruha već od SVAKE Riječi Božje (Matej 4,4), zasigurno nas upućuje na to da „svaku riječ“ i pročitamo odnosno čitamo. Kako da inače očekujemo živjeti od nje, ako je ne poznajemo!

Gospodin obećaje blagoslove onima koji čitaju Njegovu riječ i koji su joj poslušni. „Blagoslovljen je onaj, koji čita, i onima, koji slušaju riječi proročanstva i drže, što je napisano u njemu, jer je vrijeme blizu!“ (Otkrivenje 1,3; Šarić). Podsjetimo se da je glavna svrha discipline pobožnost i preobrazba u sliku Krista. Niti jedan čimbenik nije toliko utjecajan pri oblikovanju vjernika u sliku Božjeg Sina kao što je djelovanje Svetoga Duha kroz Riječ Božju.

S obzirom da je riječ o čitanju kao disciplini, kao disciplini mu je potrebno i pristupiti. Što je pri tome važno i kako krenuti u plodonosno čitanje?

1. Odvojiti vrijeme. Odluka i ustrajnost igraju veliku ulogu. Također, čitati valja svaki dan. Pokušajmo svakodnevno odvajati za to isto vrijeme u danu, po mogućnosti ne prije spavanja. Prije spavanja najčešće nismo u stanju usredotočeno pratiti niti primati. Također, dok spavamo, nismo u kušnjama. Svakako je korisnije čitati preko dana dok smo više sposobni biti usredotočeni. A jednako tako, pročitana nam Riječ pomaže dok se toga dana borimo s raznim izazovima i kušnjama.

2. Napraviti plan čitanja. Mnogi se nisu još usudili pročitati cijelu Bibliju, jer je ona u njihovim očima predugačka knjiga. No takav poduhvat je moguć i lakši nego što neki misle! Da bismo pročitali cijelu Bibliju, možemo se poslužiti raznim planovima čitanja: godišnjim, tromjesečnim, mjesečnim. Ovakvi planovi u ponudi su na raznim mrežnim stranicama. Moguće se koristiti i aplikacijama na pametnim telefonima koje imaju ugrađen godišnji plan čitanja cijele Biblije (npr. Biblija365). Na nama je da se discipliniramo te odvajamo vrijeme za čitanje.

3. Kontemplirati. Svaki put kada čitamo korisno je izdvojiti jednu riječ, frazu ili redak o kojem ćemo neko vrijeme promišljati. Naime, ako čitamo bez kontempliranja, pročitano brzo ispari iz sjećanja. Tako nam čitanje, čak i ako slijedimo dobar plan, postaje, umjesto radosti, mukotrpan posao. Međutim, ako odvojimo nekoliko trenutaka razmatrajući neku riječ, frazu ili redak, bolje ćemo razumjeti kako bismo Riječ Božju mogli primijeniti u svom životu.

* Temu o čitanju i kontemplaciji Božje Riječi produbit ćemo još i u sljedećoj lekciji predstavljajući iscrpnije duhovnu disciplinu molitvenog čitanja poznatu pod nazivom Lectio divina.

2.1. Osobno proučavanje Biblije

No čitanje je tek prva razina. Sljedeća razina odnosi se na osobno proučavanje Biblije. Naime, izučavanjem pročitanog štiva primamo nove spoznaje i produbljujemo naše razumijevanje o Bogu i njegovom spasonosnom planu. U Djelima apostolskim čitamo o Židovima koji su, nakon što im je Pavao propovjedao, spremno primili Radosnu vijest, ali „…svaki su dan proučavali Sveta pisma da se uvjere govori li Pavao istinu“ (17,11). Vjernik treba ne samo provjeravati ono što sluša već i nastojati pojmiti cjelokupnu sliku Božjeg plana. Stoga je potrebno proučiti Pismo povezujući pojedine knjige te tako uočiti cjelinu božanskoga spasonosnog nauma.

Kod mnogih vjernika prepreku ne predstavlja izostanak teološkog obrazovanja, manjak inteligencije ili pak stav da je Biblija teško razumljiva. Vrlo često problem leži u lijenosti, s obzirom da proučavanje zahtjeva napor i trud. Ponekad je u pitanju i nesigurnost kako pristupiti proučavanju. No nemojmo dopustiti da nam osjećaj nedostatnosti stane na put radosti pri osobnom proučavanju Svetog pisma.

2.2. Nekoliko smjernica kako se prihvatiti osobnog proučavanja:

1. Bilježnica i olovka. Dok čitate, zapisujte pitanja koja vam se javljaju. Ako Biblija ima reference na marginama, pogledajte u njima koji se reci navode vezano uz redak o kojem imate nedoumice te zapišite u bilježnicu svoja zapažanja. Nadalje, pronađite ključnu riječ koja vas zanima te ju pronađite u konkordanciji koja se obično nalazi na zadnjim stranicama Biblije. Pročitajte i druge retke u kojima se upotrebljava ista riječ i ponovno zapišite svoja opažanja.

2. Pregled. Kao drugo, korisno je pokušati, svojim riječima, zapisati kratki pregled pročitanog poglavlja, najbolje obuhvaćajući odlomak po odlomak. Kada se završi jedno poglavlje, prelazi se na sljedeće i tako se kreće do kraja jedne biblijske knjige. Ovom metodom doći ćemo do puno jasnijeg razumijevanja pojedine knjige nego što bismo to mogli ostvariti samim čitanjem.

3. Stručna literatura. S vremenom sve će nas više početi zanimati od kuda dolaze neki običaji ili izreke koji se spominju u Bibliji, koja se riječ upotrebljava na izvornom biblijskom jeziku, gdje se točno nalazio određeni spomenuti grad ili zemlja itd. Počet ćemo uviđati važnost konteksta pojedine knjige i koliko svi ti čimbenici utječu na našu interpretaciju teksta. Za proučavanje povijesti, kultura, geografije, ali i same gramatike biblijskih jezika potrebna je stručna literatura, a nju je moguće pronaći u (teološkim) knjižnicama, ali i sve više na mrežnim stranicama digitalnih knjižnica (npr. http://www.bizg.hr/hr/knjiznica/o-knjiznici/).

Svoja pitanja možete uvijek uputiti i teolozima i stručnjacima iz Centra biblijskih istraživanja (cbi.bizg.hrcbi@bizg.hr) koji vas mogu uputiti na dodatne izvore ili vam pokušati odgovoriti na konkretna pitanja koje se pojave u vašem osobnom proučavanju Biblije.

3. Memoriranje (pamćenje) Božje Riječi

Digitalno doba donijelo je mnoge prednost i olakšanja. Trenutna dostupnost informacija i raznih biblijskih sadržajia na internetu pruža izvrsne mogućnosti kojih prije nije bilo. S druge strane izloženost informacijama i njihova dostupnost pridonijela je i određenoj letargiji i lijenosti kod mnogih. U svakom trenutku možemo pretražiti digitalizirane biblijske tekstove i pronaći određeni redak ili knjigu koja nam zatreba u danom trenutku. No ovakav pristup, iako koristan, može i odmoći osobnom poznavanju Biblije. Bez pomagala (npr. računala, laptopa ili pametnog telefona) mnogi se vjernici nisu u stanju sjetiti određenog retka, u kojoj biblijskoj knjizi se on ili neka priča ili usporedba nalazi. Učenje napamet mnogi povezuju s dosadnim i mukotrpnim zadacima iz školskog ili studenskog razdoblja. Drugima pak pamćenje predstavlja nesavladljiv problem jer i čak kada čitaju redovito Sveto pismo, čim zatvore Bibliju ne sjećaju se više pročitanog. No možemo se ohrabriti spoznajom da učenje napamet ne ovisi o našem intelektu, sposobnostima ili godinama. Naime, ključna je pri tom dobra metodologija. Štoviše, ona je presudna u ovom pothvatu.

Duhovni rast i oblikovanje vjernika proizlaze iz primanja Riječi Božje, ali ovo je samo početak. Duhovnim disciplinama slušanja i čitanja Božje Riječi usađuje se sjeme u našu dušu, dok druge discipline predstavljaju vodu i sunce kojima se Bog koristi kako bismo rasli i oblikovali se u sliku Krista. U ove druge ubrajamo primjerice upravo gore navedeno osobno proučavanje , a potom i memoriranje biblijskih tekstova koje podrazumijeva pamćenje ili memoriranje biblijskih redaka, odlomaka ili čitavih biblijskih knjiga.

3.1. Dobiti koje donosi disciplina pamćenja ili memoriranje svetopisamskih tekstova:

1. Izgradnja duhovne snage. Iz Psalma 119,11 učimo sljedeće: „U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.“ Drugim riječima, Riječ Božja pohranjena u našem umu uvijek je dostupna Svetome Duhu kako bi nas podsjetio na nju u trenutku kada nam je najviše potrebna. Istovremeno nas čini uvijek opremljenima i spremnima za duhovnu borbu jer predstavlja „mač Duha“ (Efežanima 6,17).

2. Osnaživanje vjere. Postoji li vjernik koji ne teži osnaživanju svoje vjere? Mudre izreke poučavaju: „Naćuli uši i slušaj riječ mudrih, usredotoči se na moje pouke. Bit će ti zadovoljstvo ako ih zapamtiš i ako ih uvijek budeš znao citirati. Da bi se pouzdao u Boga, …“ (22, 17-19; suv. prijevod). Shodno tome, memoriranje biblijskih redaka pridonosi osnaživanju naše vjere jer njime ponovno i ponovno utvrđujemo istinu, i to najviše onda kada nam je najpotrebnija.

3. Spremnost za svjedočenje i savjetovanje. Sjetimo se Petra ili Pavla koji su svjedočili o Radosnoj vijesti gdje god se pružila prilika. To je samo onda moguće ako je Riječ Božja pohranjena u našem umu te tako uvijek na raspolaganju i Svetom Duhu i nama. Jednako tako, nađemo li se u situaciji u kojoj možemo savjetovati drugu osobu, posjedovat ćemo cijeli priručni „arsenal“ kojim se možemo učinkovito poslužiti. Pavao potiče: „Ne govorite ružno, nego samo ono što je dobro za izgradnju da bude korisno onima koji vas slušaju“ (Efežanima 4,29; suv. prijevod).

4. Opskrbljenost „materijalom“ za Božje vodstvo. Bog nam uvijek želi udijeliti svoju mudrost i vodstvo. Kao i pri savjetovanju drugih, Sveti Duh može posegnuti u našu memoriju i podsjetiti nas na Riječ Božju koja nam može poslužiti kao vodič u danom trenutku ili nam dati mudrost kod donošenja odluka.

5. Poticaj na kontemplaciju. Prednost memoriranja biblijskih redaka jest i u tome što omogućuje da nam Sveto pismo bude danonoćno i u svakoj prilici na raspolaganju kao poticaj na kontemplaciju i molitvu, bilo u autu, na poslu, u šetnji, doma s obitelji, dok radimo ili čistimo dom. Pritom postajemo poput psalmista koji je izjavljuje: „O, kako ljubim zakon tvoj! Po sav dan o njemu ja razmišljam“ (Psalmi 119,97).

3.2. Kako najbolje započeti i kojim metodama se služiti?

1. Plan. Već gotovi planovi mogu se pronaći u digitalnom (na internetu) ili tiskanom formatu. No najbolje je početi s memoriranjem redaka koji govore o određenim temama, primjerice s recima koji služe za osnaživanje vjere, koji govore o poniznosti, Božjoj ljubavi ili vodstvu. Ako se na primjer borimo s lošim navikama, tada je poželjno odabrati retke koji nam pomažu da ih nadvladamo. Druga mogućnost je da umjesto pojedinih redaka naučimo napamet primjerice cijeli Psalam (ili neki odlomak).

2. Ispisivanje redaka ili odlomaka. Dobra metoda jest ispisivanje odabranih redaka između kojih ostavljamo veći razmak, bilo da ih ispišemo koristeći se računalom ili ih prepišemo ručno na papir. Mogu se izraditi i pojedinačne kartice s ispisanim recima koje nam mogu biti pomagalo pri učenju.

3. Podsjetnik. Vizualni podsjetnik može ponekad biti dobar način za podsjećanje na retke koje želimo usvojiti. Takav vizualni podsjetnik možete primjerice nacrtati ili, koristeći se računalom, možete odabrati slikice/ikonice koje vas asociraju na određeni redak. Na primjer: za memoriranje Psalma 119,11 možete nacrtati knjigu unutar srca što vas može podsjetiti na ovaj redak koji govori o čuvanju Riječi Božje u svome srcu.  

4. Doslovno memoriranje. Kada učimo biblijske retke napamet, učimo ih riječ po riječ, točno kako piše zajedno s referencom koja upućuje gdje se redak nalazi u Bibliji. Ako redak ne memoriramo doslovno, nećemo se moći njime pouzdano koristiti u razgovoru ili pri svjedočenju. U početku će nam možda trebati duže da naučimo napamet neki redak, ali dugoročna je dobrobit što ćemo se precizno naučenim retkom uspješnije služiti.

5. Provjera. Ljudi su sve zaposleniji te često to postaje izgovor za odustajanje od svojih namjera i vježbanja duhovnih disciplina. Kako bismo to izbjegli, dobro je odabrati osobu od povjerenja kojoj ćemo „polagati račune“ i koja će nas s vremena na vrijeme provjeravati te ohrabrivati da nastavimo.  

6. Ponavljanje. Niti jedan princip nije toliko važan kod memoriranja biblijskih redaka od onog koji podrazumijeva svakodnevno ponavljanje naučenog. Repeticijom utvrđujemo gradivo i ono ostaje dugotrajno dostupno u našoj memoriji. Kada jednom potpuno naučimo napamet redak ili odlomak, trebat će nam dnevno samo nekoliko sekundi da ga naglas ponovimo. Nakon nekog vremena dovoljno će nam biti tek jednom tjedno, mjesečno ili tromjesečno ponoviti isti redak . A izvrstan način za ponavljanje jest upotrebljavanje biblijskih redaka u svakodnevnoj molitvi.

Vrijedno je ponovno podsjetiti da memoriranje biblijskih redaka nije krajnji cilj, niti je poanta u tome da spoznamo koliko ih možemo naučiti napamet. Svrha vježbanja duhovne discipline memoriranja Svetog pisma izgradnja je u pobožnosti te duhovna preobrazba.

Sljedeći tjedan predstavit ćemo drugu duhovnu disciplinu: Lectio divina, koja se nadovezuje na ono o čemu smo dosad govorili te proširuje ovdje spomenute discipline. Preporučamo da do tada započnete s uvježbavanjem jedne od ovdje predstavljenih disciplina i tako započenete svoj put preobrazbe duha i jačanje duhovnih „mišića“.

Zanimaju nas vaši komentari, pišite nam koja su vaša iskustva s vježbanjem duhovnih disciplina. Za dodatna pitanja ili pojašnjenja stojimo na raspolaganju putem e-pošte: cbi@bizg.hr. Ohrabrite se i krenite već danas! Uživajte dok vježbate!

Scroll to Top