Tišina i samoća

Duhovne discipline

Lekcija 4.

Tišina i samoća: biblijske duhovne discipline apstinencije

Monika Bajić, mag. theol.

Tišina i/ili samoća discipline su koje podrazumijevaju apstinenciju od društva drugih ljudi i od govora. Na prvu se ovo može činiti kao nebiblijski pristup, no to je tako samo površinski gledano, tj. kada bismo te discipline promatrali samo u kontekstu šire biblijske slike i poziva za kršćanskog vjernika – poziva na služenje drugome.

Nemogućnost ili nesposobnost mnogih da budu kod kuće ili u automobilu bez uključivanja nekakve „pozadinske buke” dovodi do stalne prevelike zaokupljenosti. Za razliku od života prethodnih generacija, danas nam tehnologija omogućuje uživanje u blagodatima stalno i svugdje dostupnih vijesti, glazbe, obrazovnih i drugih sadržaja. No nedostatak ovoga je u tome što privlačnost i pristupačnost ovih sadržaja znači uklanjanje gotovo svih tihih prostora u našem životu. Više od bilo koje generacije u povijesti moramo se disciplinirati kako bismo uživali u blagoslovima tišine i samoće. Stoga valja pripaziti da nam svijet ne nametne predrasude prema biblijskom svjedočenju važnosti ovih pitanja. Doista, suvremena kultura i društvo uvjetuju da se osjećamo ugodnije uz buku i gužvu, a ne u tišini i samoći. Činjenica je da ćemo se često prije osjećati kao kod kuće usred trgovačkog centra negoli u smirenoj prirodi.

S druge strane, razmatrajući pitanja o samoći i tišini u svjetlu Svetog pisma, shvaćamo da ne bi bilo ispravno niti poželjno zatvarati se od bogomdanih privilegija i odgovornosti koje uključuju druge ljude. Biblija nas poziva na zajedništvo u obitelj i šire, evangelizaciju, službu i druge aspekte zajedničkog života u lokalnoj crkvi radi Krista i Njegova kraljevstva. Pa ipak, naša duša ponekad žudi za odvajanjem od buke i gužve te bivanjem u tišini i samoći. Baš kao što prakticiranje nekih drugih disciplina kršćanskog života zahtjeva suočavanje s drugima, tako postoje i slučajevi kada se privremeno trebamo povući u tišinu i/ili samoću. 

Postoji niz primjera Božjih sluga koji odlaze u samoću (te možda i tišinu) u nekom trenutku svoje službe tj. života. Mojsije je primjerice boravio 40 dana i noći u samoći na brdu Sinaj (vidi Izl 19,20; Pnz 9,9). Ilija se našao u teškoj situaciji, bježao je i boravio u samoći u pećini dok ga Bog nije osnažio i usmjerio (vidi 1 Kr 19,3-14). Na koncu, i sam Isus proveo je četrdeset dana u pustinji, posteći i moleći. Isus se često povlačio na samotna mjesta, bez svojih učenika, kako bi bio sa svojim Ocem i kako bi molio (vidi Mt 4,1-2; 14,13; 26,39-44; Mk 6,31-32). Naš tajni život u Bogu kasnije se očituje u javnosti. Isus kaže: „No ti, kada moliš, uđi u svoju sobu i, zatvorivši vrata, moli se svojem Ocu koji je u tajnosti; i Otac će ti tvoj, koji vidi u tajnosti, javno uzvratiti.” (Mt 6,6; Vrtarić). Biblija jasno prikazuje kako i takva razdoblja tišine i/ili samoće imaju svoj duhovni značaj i vrijednost. 

Istražit ćemo što ove dvije duhovne discipline znače, razmotrit ćemo biblijski utemeljene razloge za njihovo prakticiranje i zaključiti s nekoliko praktičnih prijedloga za početak njihovog prakticiranja.

Što su duhovne discipline tišine i samoće?

Šutnja ili tišina dobrovoljna je i privremena suzdržanost od govora s ciljem ostvarivanja određenog duhovnog cilja. Tijekom vježbanja tišine možemo čitati Bibliju, kontemplirati o Svetom pismu, u sebi moliti, pisati ili nešto drugo. Iako za vrijeme šutnje izostaje glasni govor, moguć je usmjereni, biblijski razgovor ili molitva Bogu. Ponekad možemo odlučiti uopće ne govoriti, nego jednostavno usredotočiti svoj um na Boga te misliti „na ono što je na nebu“ (Kol 3:2; suv. prijevod), odmarajući dušu u ljubavi koju je Bog pokazao u Kristu.

Samoća je duhovna disciplina dobrovoljnog i privremenog povlačenja u privatnost u duhovne svrhe. Vremensko razdoblje samoće može trajati samo nekoliko minuta (dnevno) ili pak danima ili tjednima. Kao i kod duhovne discipline tišine, samoća otvara mogućnost da bez prekida sudjelujemo u drugim duhovnim disciplinama (npr. u molitvi, čitanju, pisanju, proučavanju, postu i dr.) ili da budemo sami s Bogom i sa svojim mislima.

Kršćanstvo u svojoj naravi zahtijeva zajedništvo i interakciju s drugim ljudima, dok je s disciplinama tišine i samoće upravo suprotno. No svaka je osoba sklonija malo više jednom ili drugom. Naime, netko uživa u smislenom razgovoru s drugim kršćanima više nego u samoći ili obrnuto. No obje aktivnosti imaju svoje mjesto u životu istinskog biblijski utemeljenog vjernika. Bez prakticiranja disciplina tišine i samoće možemo biti djelatni, no pritom plitki odnosno površni. Isključujući se povremeno iz zajedništva s drugima možemo dobiti na dubini, ali nam je onemogućeno vježbati ustrajnost. U težnji da postanemo sve sličniji Kristu, potrebno je prakticirati obje strane jednadžbe.

Tišina i samoća obično idu jedno uz drugo. Iako ih možemo razlikovati (kao što vidimo u gore navedenim definicijama), ovdje ćemo ih razmatrati kao par.

Tišina i samoća otvaraju vrata mnogim duhovnim (ali i tjelesnim) blagodatima, ako su ciljevi i svrha biblijske naravi. Izdvajamo nekoliko najvrjednijih biblijskih ciljeva i svrha duhovnih disciplina tišine i samoće:

  1. slijeđenje Isusova primjera
  2. smanjenje distrakcija tijekom molitve
  3. izražavanje štovanja Bogu
  4. izražavanje svoje vjere u Boga
  5. traženje spasenja u Bogu
  6. duhovna/fizička obnova i briga
  7. duhovni/fizički odmor
  8. obnova duhovne perspektive
  9. potraga za Božjom voljom
  10. discipliniranje jezika tj. govora.

Važnost odluke i redovnog vježbanja samoće i tišine

Tijekom gradnje Salomonova hrama „nije se začula buka čekića, sjekire, ni drugog željeznog oruđa“ (1 Kr 6,7). Na sličan način, za vrijeme tišine i samoće, treba biti izgrađen i naš osobni „hram Duha Svetoga” (1 Kor 6,19). Učinkovito je svakodnevno organizirati i odrediti takva povlačenja u tišinu i samoću. Što smo zaposleniji i što je užurbaniji i bučniji svijet oko nas, postaje potrebnije svakodnevno planirati vrijeme za vježbanje duhovnih disciplina tišine i samoće.

Isto kao što svakodnevni san i odmor osvježavaju tijelo, tako svakodnevna tišina i samoća osvježavaju dušu i opuštaju um. Planirajte svakodnevno biti u tišini kako biste upoznali Boga u njegovoj Riječi i kroz molitvu.

Želite li se okušati u vježbanju duhovne discipline tišine i samoće? Planirajte takva vremenska razdoblja i zabilježite ih u kalendar. Naime, rutina i obaveze svakodnevnog života često nastoje ispunjavati sve vaše vrijeme i tako sprječavaju da redovno provodite razdoblja tišine i samoće s Bogom, osim ako djelujete odlučno i s namjerom.

Možda trebate biti sami s Bogom dok se bavite određenim pitanjima i problemima. Možda ste došli u krizu vjere koja zahtjeva vrijeme za molitvu, kontemplaciju o Svetom pismu, dubinsko promišljanje i puno preispitivanja duše. Hoćete li početi sada? Vrijeme tišine i samoće rijetko će se lako uvrstiti u vaš raspored. Svijet, tijelo i neprijatelj vaše duše pobrinut će se da se to ne dogodi. No ako se disciplinirate i to učinite, žalit ćete jedino da to niste i prije započeli.

Ne očekujte odmah u početku dramatične rezultate ili intenzivne emocije. Štoviše, kao i kod drugih duhovnih disciplina, tišina i samoća pokazuju se korisnima iako ćete se nakon razdoblja provedenog u njihovom prakticiranju osjećati najčešće sasvim „normalno”. Zbilja je veliko zadovoljstvo koje proizlazi iz samog susreta s Bogom. Iako možda nije uvijek „izvanredno”, gotovo je uvijek osvježavajuće na nekoliko razina.

Prakticiranje tišine i/ili samoće

Kao i s ostalim duhovnim disciplinama potrebno je započeti s opcijama koje su nam dostižne i moguće. Na početku je svakako dobro krenuti pomalo te s vremenom produživati vrijeme tišine i samoće, a na koncu ih „ugraditi” u svoju svakodnevnu rutinu. 

Isprva se najbolje nekoliko puta tjedno povući na nekoliko minuta, uzeti takozvani kratki predah od svakodnevnice i stresa. Ovaj način ne zahtjeva puno planiranja i lako je izvediv u vlastitom stanu ili kući. Poslije nekog vremena, nakon što ste bili uspješni u svojim naumima, možete preći na sljedeću fazu – povlačenje na nekoliko minuta dnevno. 

Svakodnevnom tišinom i samoćom u određeno vrijeme vjernici postižu vrijedan i unosan cilj. Ovo svakodnevno vrijeme provedeno u miru i tišini s Bogom predstavlja „punjenje baterija“. Naime, u vremenu koje provodimo u tišini i samoći važno je otpustiti brige, stres i obveze te se, usmjerujući se prema Bogu, opuštati te osluškivati glas Duha Svetoga.

Sljedeća je mogućnost otputovati s namjerom provođenja par ili nekoliko dana u samoći i/ili tišini. Ovaj način svakako zahtjeva više planiranja i financija (npr. odabir odgovarajuće destinacije, putovanje, osiguravanje potrebne hrane i ostalih potrepština), ali je zato iznimno koristan i plodonosan, duhovno i fizički. Ovakva duža razdoblja odvajanja od svijeta otvaraju mogućnost za cjelokupnu obnovu duha, duše i tijela. Kako biste se smirili i iz svojih misli u potpunosti izbacite „brige ovog svijet”, vjerojatno je potreban gotovo jedan cijeli dan, a ponekad i više. Tek se drugi dan počinju buditi duhovna osjetila a tijelo se počinje opuštati. Ako se želite odvojiti na par dana, preporučljivo je unaprijed odrediti „opušten raspored” za vježbanje duhovnih disciplina i ostalih željenih aktivnosti. Time ćete osigurati da određeno razdoblje bude iskorišteno što učinkovitije i plodonosnije. Štoviše, tijekom dužih razdoblja moguće je otputovati i na posebna mjesta, primjerice u samostan, na otok, u vjerski kamp i sl. 

Nadalje, svakodnevne obveze, npr. kućne poslove, hobije ili druženja, možda vrijeme provedeno na elektronskim uređajima (mobitelu, laptopu, u igranju elektronskih igrica i sl.) također je moguće zamijeniti s vremenom namijenjenim vježbanju tišine i samoće pred Bogom.

Postoji mnoštvo načina i mogućnosti kako svoje vrijeme bolje organizirati te kako u njega uvrstiti razdoblja za vježbanje duhovnih disciplina. Pri tom je moguće kombinirati i vježbati nekoliko različitih disciplina istovremeno. Najvažnije su odluka i namjera te potreba da se realno razluči koliko ćemo vremena u početku moći provesti u prakticiranju ovih disciplina. Uvijek je bolje je početi polako i ustrajno te s vremenom produživati vremenska razdoblja. Bog čeka da ga susretnemo i odvojimo vrijeme za odnos s Njim. „Budući da ste njegova djeca, Bog je poslao Duha svojega Sina u vaša srca koji kliče – ‘Abba, Oče!’” (Gal 4,6; suv. prijevod).

Pišite nam o vašim osobnim iskustvima s vježbanjem provođenja vremena u tišini i samoći. Rado bismo čuli kako vam je ovaj članak pomogao u tome. Trebate li pomoć oko planiranja ili odluke da krenete? Ohrabrite se i isplanirajte već danas provesti određeno vrijeme u tišini i samoći s Gospodinom u njegovoj Riječi. Rado ćemo vam odgovoriti na svaku vašu poruku primljenu na našu e-adresu: cbi@bizg.hr

Scroll to Top