Duhovno ratovanje i poruka evanđelja

Duhovno ratovanje i poruka evanđelja

Poslanica Efežanima jest poslanica koja se bavi tematikom Crkve. Ako netko želi znati što je Crkva i zašto Crkva, onda je Efežanima poslanica pravo mjesto za traženje odgovora. No jedna od tema koja se proteže kroz poslanicu jest i tema duhovnog ratovanja što pretpostavlja da je Crkva uključena u duhovno ratovanje. No zašto uopće spomen ove teme?

Biblija jasno naučava da se ljudski rod nalazi u stanju dvostrukog ropstva: a) prema Efežanima 4,18 ljudi imaju zamračeni um, udaljeni su od života Božjega zbog neznanja koje je u njima i zbog okorjelosti njihovih srca; b) no jednako tako ljudi se nalaze u ropstvu zlih duhovnih sila (to nužno ne znači da su opsjednuti).

Iako se na temu duhovnog ratovanja iz poslanice Efežanima lako usmjeriti na 6. poglavlje, Pavao zapravo u svakom poglavlju spominje te zle duhovne sile:

  • kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu (1,19-20)
  • I vi bijaste mrtvi zbog prijestupâ i grijehâ u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima (2,1-2)
  • i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori, da sada – po Crkvi – Vrhovništvima i Vlastima na nebesima bude obznanjena mnogolika mudrost Božja (3,8-11)
  • Srdite se, ali ne griješite! Sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom. I ne dajte mjesta đavlu (4,26-27)
  • A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte (5,11). Ako spojimo 2,1-2 gdje se spominje djelovanje „duha u sinovima neposlušnima“ s 5,1-11 gdje se navode plodovi života „sinova neposlušnih“, a ta se djela još nazivaju „djelima tame“ jer su i oni nekada bili „tama“, jasno je da su plodovi koji se spominju u 5,1-11 rezultat djelovanja duhovnih sila.

Odakle one dolaze i kako su nastale, to je složena priča i ovdje se ne možemo time baviti, no bitno je, uzimajući u obzir biblijski kontekst, ove duhovne sile razlikovati od demona koji žele ući u čovjeka, pa ako ne mogu, onda barem u svinje (vidi Marko 5). Pavao ove sile vidi kao Gospodare, Moći, Sile, Autoritete ovog svijeta i nebesa i opisuje ih s dva epiteta: „zlo“ i „tama“. Ti Gospodari upravljaju ovim svijetom i ljudi im, bilo da su oni toga svjesni ili ne, služe i vrše njihovu volju.

Kada dođemo do 6. poglavlja poslanice, tematika duhovnog ratovanja daleko je već iza nas, no idemo pogledati što ovdje Pavao kaže na tu temu: 

10Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. 11Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. 12Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. 13Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. 14Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, 15potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! 16U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. 17Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. 18Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, 19i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja 20kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti.

Pažljivo iščitavanje citiranog teksta pokazuje nam kako duhovna borba nije protiv ljudi već demonskih poglavarstava. Pavao iz nekog razloga ovdje ne govori o borbi protiv demona koji opsjedaju ljude, već o demonskim strukturama u nebeskim prostorima. Borba se vodi opremom koju navodi u dijelu 6,14-20. No ključno je što je bojna oprema u devedeset posto slučajeva povezana s navještajem evanđelja. Pogledajmo redom:

  • Pojam “istine” koji se javlja u Ef 1,13 (…pošto ste čuli Riječ istine – evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim…) u izravnoj je poveznici s evanđeljem.
  • “Pravednost” se javlja u Ef 4,24 (i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.) i Ef 5,9 (plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina) i to oba puta u poveznici s istinom. Odnosi se na plod nečijeg života koji je posljedica spasenja, a osoba biva spašena po evanđelju. Pravednost nam treba s obzirom na to da su oni onda, a mi danas okruženi svakojakom nepravdom.
  • “Spremne noge” predstavljaju voljnost za navještaj evanđelja.
  • Imenica “vjera” u Efežanima se javlja na više mjesta (1,15; 2,8; 3,12; 3,17; 4,5; 4,13; 6,23) i ponekad se izravno povezuje s evanđeljem, a ponekad označava pouzdanje ili sadržaj vjere (nauku). Inače, glagol “vjerovati” javlja se dva puta u Efežanima, a prvi puta u 1,13 gdje je povezan s vjerom u evanđelje. 
  • “Kaciga spasenja” javlja se samo ovdje, ali izraz dolazi iz Izaije 59,17 (Pravednost je obukao k’o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja) gdje se pojavljuje uz “oklop pravednosti” opisujući Božji karakter.
  • “Mač Duha” je naravno evanđelje jer evanđelje ovdje označava “Riječ Božju”.

I nakon što Pavao spomene “molitvu u Duhu”, traži da se mole za “sve svete” (ali ne kaže za što) i za njega. No kada spomene “sebe”, traži specifično da se mole za njega kako bi mogao navješćivati evanđelje. 

Što iz ovog zaključiti o temi duhovnog ratovanja? Pavao jasno pokazuje da se duhovno ratovanje protiv sila koje borave u nebeskim prostorima vodi kroz naviještanje evanđelja. To je tema koja se proteže kroz cijelu poslanicu, jer u svakom poglavlju Pavao spominje evanđelje kao način borbe protiv tih sila i opisuje promjenu koje ono čini u životima pojedinaca: 

  • U 1. poglavlju Isusova smrt i uskrsnuće označavaju poraz tih sila (1,20-23), a osoba vjerom u evanđelje (1,11-14) ulazi “u Krista“ i na taj način, zajedno s Kristom, pobjeđuje te zle sile.
  • U 2. poglavlju Pavao jasno kaže da ljudi bez Krista „žive prema Eonu ovoga svijeta“ (2,2). No ljudi koji su u sotonskom ropstvu jedino kada povjeruju u evanđelje doživljavaju taj prijelaz iz smrti u život (Ef 2,1-8). Nešto slično Pavao spominje u 2,11-13 kada se obraća poganskom dijelu vjernika u Efezu i kaže im da su prije bez Krista bili „bez Boga u ovome svijetu“ (2,12). 
  • U 3,1-10 Pavao opet jasno pokazuje kako po evanđelju i pogani bivaju izbavljeni od zlih sila i priključeni Bogu, što pak Crkvu čini prizorom Božje mudrosti tim silama. Drugim riječima, te sile promatraju kako gube svoje nekadašnje podanike – i među Židovima i među poganima koji su sada ujedinjeni u jedno Tijelo. 
  • U 4,14-23 Pavao govori o čišćenju od prijašnjeg načina života koji je posljedica prethodno spomenutog dvostrukog ropstva, a nešto slično spominje i u 5,1-14.

Zaključak

Ne znam jeste li do sada čuli nešto o tematici duhovne borbe ili ratovanja, i ako jeste, kakvo je vaše razumijevanje ove teme. No Pavao kroz cijelu poslanicu opetovano ističe sljedeće: da, postoje duhovne sile koje se nalaze u nebeskim prostorima i koje upravljaju i pojedincima i narodima. Ljudi koji se nalaze u takvom ropstvu, jedino kada povjeruju u evanđelje, doživljavaju taj prijelaz iz smrti u život (Ef 2,1-8) i ne postoji drugi način da se ljude otrgne iz njihove vlasti. Evanđelje je ono koje dokida vlast tih Sila nad osobom i omogućuje da osoba u uđe u proces „uglavljivanja” u Krista (Ef 1,10). 

Vlasti tame u ljudima očituju se po plodovima kojima su ljudski životi ispunjeni, a koji se onda prelijevaju i u naš svijet i ispunjavaju ga: nasilje, nepravda, sukobi, ratovi, ekološke katastrofe itd. No to su samo posljedice. Uzrok svega toga leži u spomenutom dvostrukom ropstvu koje jedino evanđelje može dokinuti. Tako da, ako pitate apostola Pavla, on će vam reći da se duhovna borba vodi navještajem evanđelja i molitvom za navještaj evanđelja! 

dr. sc. Ervin Budiselić

Scroll to Top