Isus je poučavao kao rabin

Isus je poučavao kao rabin (5/6)

dr. sc. Ervin Budiselić

Isus je bio rabin, što znači da je poučavao na određeni način. U zapisu iz Matejeva evanđelju (18. poglavlje) moguće je uočiti Isusove specifične metode poučavanja. Poglavlje započinje izrazito teološko-filozofsko špekulativnim pitanjem: “Tko je najveći u kraljevstvu nebeskom?“ Pitam se kako bih ja odgovorio na to pitanje, ili kakve bi reakcije ovo pitanje izazvalo na nekom teološkom skupu (ili u nekoj grupi na društvenim mrežama).

Isus odgovara na to pitanje usporedbom i pritom mu malo dijete u neposrednoj blizini služi kao primjer kojim želi prenijeti svoju poruku, poruku da je najveći onaj koji se PONIZI kao malo dijete. No što pritom podrazumijeva pod “poniznošću”?

Nadalje, u retku 18,6 Isus govori o “malenima koji u njega vjeruju”, no nije jasno odnosi li se taj izraz na Isusove učenike (koji su usput rečeno i bili ‘klinci’) ili na malu djecu. Kako god, to rekavši, u svojoj ilustraciji Isus potom spominje mlinski kamen i more (objekte i prirodu), s obzirom da se vjerojatno nalazi u blizini mora i mlinskog kamena.

Nakon toga u 18,8-9 (Stoga, ako te ruka ili noga navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe…”) Isus upotrebljava preuveličavanje kako bi istaknuo svoju poantu, a u 18,12-13 (“Ako čovjek ima stotinu ovaca i jedna od njih odluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet u brdima i otići potražiti odlutalu ovcu?”) upotrebljava ilustraciju sa zaključkom u 18,14 (“Isto tako, ni vaš nebeski Otac ne želi da se izgubi itko od ovih malenih.”).

Nakon toga u 18,15-20 (“Ako ti brat zgriješi, ukori ga nasamo (…) što god svežete na Zemlji, bit će svezano i na Nebu (…) gdje se dvoje ili troje okupe u moje ime, ondje sam i ja među njima.”) nailazimo na izravnu pouku (učini ovo ili ono – dakle pravila), a izravnom poukom odgovora i na pitanje postavljeno u 18,21 (“Kažem ti [oprosti], ne samo sedam puta nego sedamdeset i sedam puta!”, 18,22) koju onda dodatno tumači i potkrepljuje prispodobom u 18,23-34 (“Kraljevstvo je nebesko poput kralja koji je odlučio srediti račune sa svojim slugama.”) koju zaključuje u 18,35 (“Tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ako jedni drugima ne oprostite od sveg srca.”).

Iz priloženog pregleda vidljiva je šarolikost i raznovrsnost Isusova načina poučavanja. Isus se prije svega nalazi vani među ljudima, a ne u učionici, te se u svom poučavanju služi ljudima, objektima i prirodom. Naime, sve što se nalazi u njegovu okruženju moglo mu je poslužiti za neku pouku, što je bila uobičajena praksa u poučavanju Židova, kojima je svojim porijeklom i Isus pripadao. Nadalje, osim izravne pouke tj. iznošenja pravila, Isus svoje pouke potkrepljuje ilustracijama, prispodobama i preuveličavanjem.

Današnji odgoj na Zapadu podrazumijeva poučavanje u zatvorenim prostorima, upotrebu logike, argumenata i strukture izraza po točkama (teza, 1. točka, 2. točka itd., zaključak) ili se poučavanje prepušta tzv. nadahnuću Duha (drugim riječima, iznosi se sve što god nekom padne na pamet), dok se židovski pristup poučavanju događa u stvarnim životnim situacijama, a učitelj poučava svojim primjerom koristeći se pritom raznim slikovitim iznošenjima pouke (prispodobama, ilustracijama, izrekama itd.).

Je li moguće predstavljeni Isusov stil poučavanja primjenjivati i danas i ako jest, na koji način?

Scroll to Top