Isusov model učeništva

Isusov model učeništva (4/6)

dr. sc. Ervin Budiselić

U vremenu kad je Isus izrekao svoj nalog „učinite sve narode mojim učenicima“, koncept učeništva imao je već dugu povijest u judaizmu. Taj koncept nije bio oblikovan pod utjecajem grčke filozofije, teoloških škola, skolastike i sličnim, već je na njega utjecao rabinizam – posebice farizejski pokret.

Iako u našem vremenu pojam farizej ima značenje „licemjer“, te se samim time podrazumijeva i da su svi farizeju licemjeri, treba uzeti u obzir da je i sam Isus bio rabin, imao je svoje učenike, koristio se farizejskim metodama tumačenja Pisma, svoj nauk crpio je iz riznice već postojećih prispodoba koje je prilagođavao svom nauku, koristio se tradicionalnim molitvama, držao se nekih običaja usmene predaje, nosio je resice na svojoj haljini itd. Budući da su i sami farizeji bili skloni kritizirati druge farizeje, njegove rasprave s farizejima i kritika koju im je upućivao bile su dio „obiteljske svađe“. Sve je ovo bitno istaknuti jer čini korijen iz kojeg proizlazi pojam učeništva.

Današnji zapadnjački pojam učeništva vrlo često ga svodi na poučavanja pastora ili nekog učitelja, unutar crkvenih prostorija/učionica, dva sata tjedno, nakon čega svatko odlazi dalje svojim poslom. Onaj koji je poučavao smatra da je ispunio svoju dužnost tako što je okupljenima REKAO što i kako trebaju raditi, a na članovima crkve je da ono što su čuli provedu u praksu kako najbolje znaju i umiju.

Za razumijevanje i primjenu Isusove ideje učeništva korisno je razmotriti dva starozavjetna primjera koji se mogu smatrati ishodištem učeništva, a vezujemo ih uz  Ezru te Iliju i Elizeja. Spajanje značajki koje proizlaze iz ovih dvaju primjera približava nam i dočarava ideju učeništva na Isusov način.

Ezra je bio književnik koji je svim srcem nastojao: a) proniknuti Zakon Jahvin – ozbiljno proučavati Riječ – što Riječ govori; b) vršiti Zakon Jahvin – živjeti ono što on nalaže; c) poučavati druge ono što Zakon nalaže (usp. Ezra 7,9-10: …nad njim je bila blaga ruka Boga njegova! Jer je Ezra nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin, vršiti ga i poučavati Izraela u zakonima i običajima.) Ezra postavlja ideal: temeljito proučavanje Riječi – življenje Riječi – poučavanje drugih Riječi Božjoj (Zakonu).

Drugi primjer predstavlja odnos Ilija – Elizej. Kada je Ilija pozvao Elizeja (1 Kraljevima 19), bacio je na njega svoj plašt. Elizej je ostavio sve za sobom i krenuo za Ilijom da mu služi. Elizej je tako postao poznat kao onaj koji je „lijevao vodu na Ilijine ruke“ (2 Kraljevima 3,11). Elizej je ušao u taj odnos sluge – gospodara, slijedio je Iliju gdje god je ovaj išao, učio je od njega i na taj je način i sam postajao ono što je Ilija bio. Priča završava tako što Elizej postaje baštinik Ilijinog plašta (ovo je i očita aluzija na izliče Duha Svetoga opisano u Djelima 2).

Ako želimo da biljka ne uvene, nije ju dovoljno samo zalijevati vodom i držati na suncu; biljka se također mora posaditi u zemlju. Tako i  zdravlje vjernika te rast Crkve ovisi o tome hoćemo li razumjeti i primijeniti Isusov model učeništva ili ćemo i dalje nastaviti s našim okrnjenim modelom učeništva koji možda donekle donosi neke plodove, ali ne u mjeri i obimu koji to može učeništvo temeljeno Isusovu modelu.

Scroll to Top