Kakve veze ima kit s Uskrsom?

Kakve veze ima kit s Uskrsom?

Monika Bajić, mag. theol.

Prvi Isusovi sljedbenici slavili su mali „Uskrs“ u spomen na Kristovu otkupiteljsku smrt. Prvih tristotinjak godina to su čak činili svake nedjelje. Tek je u 4. stoljeću službeno uspostavljeno slavljenje  Uskrsa prve nedjelje nakon proljetnog punog mjeseca. Ondašnji kršćani odabrali su taj datum na temelju izvještaja iz Evanđelja u kojima se navodi da je Isus umro i uskrsnuo od mrtvih tijekom židovske svetkovine Pashe koja također pada u proljeće.

U moderno doba često se s Uskrsom povezuju jaja koja predstavljaju ili simboliziraju uskrsnuće. Tako su danas postali uobičajeni uskršnji običaji poput bojanja jaja, iako se ta tradicija pojavila tek puno kasnije. O šarenim uskršnjim jajima prvi put se izvještava u 13. stoljeću. Međutim, na ranokršćanskim sarkofazima nalazimo simbol kita i proroka Jonu. Jona je trećeg dana izbavljen iz utrobe ribe. Treći dan? Zvuči li vam to poznato? Da, kit u Joninoj priči također ima neke veze s Uskrsom.

Priča o proroku Joni u Starom zavjetu u ranom kršćanstvu ispričana je s posebnim naglaskom. Za njih je Jona u kitovoj utrobi simbol obećanja Isusove smrti i uskrsnuća. Isus, kako je već zapisano u Matejevu evanđelju, uspoređuje svoju predstojeću sudbinu sa sudbinom proroka Jone iz Starog zavjeta: „Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći“ (Matej 12, 40). Tako su kršćani u starozavjetnim proročkim knjigama pronalazili obećanja čija su ispunjenje vidjeli u Isusovom životu i uskrsnuću. Pripovijest o Joni (i njegovu spasenju iz kitove utrobe) prenesena je u kršćanske zajednice upućujući topološki na obećanja i ispunjenja.

Stari zavjet govori o proroku Joni kojega je Bog poslao da navijesti nesreću nad Ninivom, ali i da prenese poruku o prilici za spasenje. Jona odbija tu zadaću i beznadno pokušava pobjeći od Božjeg lica. Ubrzo shvaća nedostatak svog plana: nema mjesta gdje ga Bog ne vidi! Čak i tamo na moru, na rubu zemlje, Bog ne gubi iz vida svog proroka. Stoga Bog podiže veliku oluju na moru te je posada broda prisiljena preko palube izbaciti uzrok nevremena: kukavičkog, odbjeglog proroka. „Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi“ (Jona 2, 1).

Pripovijest sadrži u sebi i dozu ironije. Božjom intervencijom Jona dolazi na još udaljenije mjesto – uistinu zaboravljeno mjesto – na morsko dno, u utrobu čudovišne ribe, samo kako bismo shvatili da nema mjesta između neba i zemlje gdje Bog ne bi mogao pokazati svoju moć. Bog se zaista pokazao snažnim, ali i nadasve milostivim prema Joni uslišavajući njegovu molitvu: „Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas“ (Jona 2, 3). Nakon tri dana Bog zapovijeda morskom divu da preda proroka Jonu: „Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu“ (Jona 2, 11). Kao i Jonu, tako je i Isusa iz Nazareta smrt tri dana imala pod svojim nadzorom. Ali „trećeg dana“ Isus je uskrsnuo od mrtvih! Stoga kršćani na Uskrs slave Isusovu pobjedu nad smrću, a Bog se očituje kao Bog života.

Suprotno vlastitoj namjeri Jona ipak postaje hodajuća Božja poruka. Odlazi u Ninivu i svjedoči o milosrdnoj naravi Boga koji spašava unatoč kazni koja bi bila primjerena. U suprotnosti s ljudskim očekivanjima Isus ipak postaje pobjednik nad smrću te time svjedok ne samo Božje milosti već i Božjega vječnog spasenja  za čovječanstvo.

HIP / ART RESOURCE, NY

Jona i kit na ranokršćanskom mramornom sarkofagu u Rimu (4. stoljeće)

Scroll to Top