Ribar ljudi

Marko 1,16-20; Luka 5,1-11

Isusovi učenici nastavljaju njegovu misiju. Isus ih poziva – “Hajdete za mnom”, te ih odmah šalje – “učinit ću vas ribarima ljudi”. Misija nije jedan od dijelova učeništva, ona je njegov temeljni dio bez kojeg se sve urušava. Oni koji slijede Isusa postat će sve sličniji Isusu. Isusovi ciljevi postat će njihovi. Što je Isusu bitno postat će i njima. Isusova misija i poslanje postat će i njihovo. Isusu je bitno izvršiti Očevu volju i spasiti izgubljene ljude. On nije došao osuditi svijet, već ga spasiti. Došao je tražiti, pronaći i spasiti izgubljene. Kako je Isus živio i zbog čega je umro? Dva su pitanja koja se svaki dan kao učenici trebamo pitati, a radikalno će usmjeriti naš život. Živio je u potpunoj poslušnosti Ocu, i dao je svoj život da spasi izgubljene. Ako to shvatimo, tada ćemo odmah dobiti odgovor na to kako trebamo živjeti i što raditi. To će odrediti i naš karakter i naše kretanje, tj. naše poslanje.

Isus je bio duboko svjestan toga da su ljudi bez njega izgubljeni, na putu u vječnu propast; ako se ne obrate njemu, njihova je vječna destinacija jezero ognjeno. Kao što ribari znaju da će ribe ostati u moru ako ih ne uhvate u mrežu i izvuku van, tako i ribari ljudi trebaju znati da će ljudi propasti ako ih ne uhvate mrežom evanđelja!

Ribari ljudi, pokrenuti strahom Gospodnjim i ljubavlju Kristovom, svjedoče drugima. Učenici vide i vole ljude kako ih Isus vidi i voli. Ako duhovnim utopljenicima ne govorimo o spasitelju Isusu i ne pozivamo ih u čamac za spašavanje, mi zapravo pokazujemo koliko je malo ljubavi u nama, a to znači da zapravo malo nasljedujemo svog učitelja. Isus kaže će nas učiniti ribarima ljudi. Kao što se ribe love iz mora, tako ćete i vi loviti ljude iz tame na svjetlo, iz smrti u život.

Mreže koje učenici zabacuju poruka su Evanđelja, Radosne vijesti o Isusovoj smrti i uskrsnuću koja može spasiti svakoga. Svi su ljudi poput riba i nalaze se ispod površine. Svi su potonuli i svima je potrebna božanska intervencija, Božja nadnaravna, suverena milost da ih izbavi i spasi. Ali ako se mreže ne bacaju, nema ni ulova, no kad se bace, netko će se sigurno uloviti. Mreže same hvataju i love ribe, a ribari ih samo bacaju i vuku van.

Isus nas poziva da budemo ribari, a ne ribiči. U čemu je razlika? Ribičija je hobi i rekreacija, a biti ribar je cjeloživotni poziv! Službu za Krista nekad krivo možemo smatrati hobijem u slobodno vrijeme, dok se u životu zapravo bavimo nečim drugim. Biti ribar ljudi treba biti naš prvi poziv koji određuje i prožima sve ostalo što radimo. Dok idemo na posao ili u školu, trebamo razmišljati o tome da zapravo idemo u svoju misiju. Naš je prvobitni posao biti ribar ljudi, a sve ostalo radimo usput, ali ne usputno i neodgovorno. Sve što radimo radimo predano i za Gospoda. Zato se svi trebamo pitati: jesam li ribič ili ribar?

Dok bacamo mrežu Evanđelja, moramo paziti da se ne zapletemo u mrežu vlastite samopravednosti ili perfekcionizma, te da ne mislimo da smo bolji od drugih ili da nismo dovoljno dobri da izvršimo Isusovu misiju. Vlastite nas mreže zarobljuju i zaustavljaju da ispunimo misiju. No saznanje da mreža Evanđelja, Radosne vijesti, vijesti da je Isus na križu platio sve grijehe, dakle i one naše i onih kojima svjedočimo, uistinu oslobađa.

Ribari love ribu na moru, tako i učenici svoju misiju ispunjavaju u svijetu. Puno je lakše iz sigurnosti crkvenog dvorišta zabacivati udicu, ali treba izaći van i zabaciti mrežu na valovitom i nesigurnom moru svijeta. To zahtijeva hrabrost, odlučnost i spremnost na žrtvu. Nitko strašljiv, plašljiv, tko se boji za svoj život nije prikladan za Isusovu misiju. Izvana i iznutra bit će protivljenja i obeshrabrenja. Đavao će nas na sve moguće načine pokušati zaustaviti u svjedočenju drugima. Nikada ne prestanimo zabacivati mrežu evanđelja i privlačiti ljude bliže Kristu, jer nas na to pokreće ljubav Božja.

U svoju misiju Isus prvo poziva ribare, zato što je ribarenje kao i misija zajednički timski rad. Pecati možemo sami. Ako želimo biti kršćani rekreativci, možemo se time baviti i sami. No ako želimo biti učenici, slijediti Krista i ispuniti njegovu misiju koju ima za naš život, tada nam treba zajednica. Nitko ne baca mreže niti ih izvlači sam. Svima nam je potrebna pomoć, ohrabrenje, molitva, primjer, poticaj, ukor, suradnja. Svi trebamo jedni druge.

Isus je pozvao učenike da budu ribari ljudi, a ne ribiči individualci i rekreativci koji će povremeno pecati s obale. Nažalost mnoge crkve izgledaju kao nasukane slomljene brodice ili usidrene skupocjene jahte s kojih netko u slobodno vrijeme zabaci udicu da ulovi koju ribicu, a malo ih je koje su se poput ribarskih brodica kočarica otisnule na more, u svijet da love ribe. Nema rekreativnog kršćanstva. Pravo kršćanstvo je učeništvo, a učeništvo je nasljedovanje Krista i dovršavanje njegove misije. Pravo učeništvo uključuje zajedništvo. Samo u zajednici možemo postati poput Krista i samo zajedno možemo ispuniti njegovu misiju i biti ribari ljudi.

Zanimljivo je primijetiti da je Isus među svoje prve učenike pozvao dva para braće, Andriju i Šimuna, te Ivana i Jakova. Biti ribari ljudi obiteljski je posao! Učenici Isusa Krista postaju puno više nego suradnici u zajedničkom poslu i misiji. Učenici nisu poslovni partneri koji se međusobno bore za veći postotak profita. Učenici, ribari ljudi, braća su i sestre u Kristu. Crkva je Božja obitelj, a naš je obiteljski posao biti ribari ljudi. Uspjeh jednoga uspjeh je svih. Zajednički cilj, da se mreže Kraljevstva Nebeskog napune ribama, nadilazi sve osobne interese.

Molitva: Gospodine, raširi moje skučeno srce i učini ga sličnim tvom, da vidim i volim ljude kao ti. Učini me hrabrim ribarom ljudi da zajedno sa svojom obitelji ispunim tvoje poslanje. Pomogni mi da ti budem poslušan i bacam mreže Evanđelja kamo god me šalješ.

 

Prethodno učenje ⎮ Sljedeće učenje