Biti sol zemlji i svjetlo svijetu

Matej 5,13-16

U Propovijedi na Gori Isus opisuje kakav je život njegovih učenika koji su svjetlost i sol. On ne kaže da trebaju činiti nešto kako bi postali svjetlost i sol, nego da oni jesu svjetlost i sol. Ponašanje, moral i etika učenika proizlazi iz njihove naravi i karaktera koji je sličan Isusovu. Kao građani Kraljevstva poslani su ispuniti misiju Kralja jer u svijetu utjelovljuju vrijednosti Kraljevstva. I svjetlost i sol utječu na okolinu i mijenjaju je, samo zato što su svjetlost i sol. Tako i kršćani, samo zato što su radikalno drugačiji od okoline, mogu izvršiti utjecaj na svijet. Svijet i zemlju nećemo moći mijenjati ako ne živimo dosljedno i dostojno Isusova poziva i tako u ovom svijetu budemo vjerodostojni predstavnici Nebeskog Kraljevstva.

Pravi Isusovi učenici doživjeli su nutarnju transformaciju srca koja će se izvana sigurno vidjeti. Poput igle na kompasu koja uvijek pokazuje sjever Isusovi se učenici uvijek iznova usmjeravaju i ravnaju prema Kristu. Najveća je težnja i radost Isusova učenika postati sličan svom učitelju, izvršiti njegovu volju i živjeti na njegovu slavu. Imamo li i mi takvu čežnju u svom srcu?

Sol se u ono vrijeme upotrebljavala ne samo da bi davala okus i održavala namirnice kao danas već također kao kvalitetno gnojivo zbog kojeg je zemlja postala plodonosna te kao dezinfekcijsko sredstvo za gnojište koje sprječava širenje zaraze i onog lošeg. Upravo o toj namjeni Isus ovdje govori, što se potvrđuje u Luki 14,35. Sol u zemlji potiče rast onog što je dobro i sprječava širenje onog što je loše. Isus učenicima ne kaže da su sol u kuhinji, nego sol zemlje.

Sol ima sposobnost prodiranja. Sol promjeni okus i svojstvo onoga u što prodire, no samo ako se sama pri tom ne promjeni. Kršćani utječu na društvu tako da ga prožimaju i mijenjaju, te tako zemlju čine prikladnom i plodnom za posijano sjeme. Sol može izvršiti utjecaj samo ako je čista i slana, samo ako ima to nešto u sebi što je drugačije od okoline, te samo ako je u izravnom doticaju sa svojom okolinom. Ne možemo biti sol zemlje ako smo zatvoreni u svoje male kršćanske krugove i samo tu živimo svoju vjeru. Vjeru kao autentični kršćani trebamo živjeti tamo gdje smo u izravnom doticaju s ljudima ovoga svijeta.

Kemijska svojstva soli su nepromjenjiva. Sol nikada ne može prestati biti sol. No Isus kaže da će se sol, ako izgubi svoju slanost, izbaciti na cestu da je ljudi pogaze. O kakvoj to vrsti soli Isus govori? U ono vrijeme ljudi su skupljali sol tako što bi je sastrugati s obala Mrtvoga mora. No često se događalo da ne sastružu samo sol nego kamenje i pijesak koji su samo izgledali kao sol. Takva kompromitirana, pomiješana sol, koja samo izvana izgleda kao sol, ali bez njezine unutarnje kvalitete, ni za što ne vrijedi osim da se izbaci na cestu i da je ljudi gaze. Takva patvorena sol predstavlja one koji samo izvana djeluju kao kršćani, ali njihova unutarnja svojstva to ne pokazuju. Njihov je život je patvoren, krivotvoren, imaju vanjski oblik pobožnosti, ali su se odrekli sile evanđelja. Zovu se kršćani, ali nisu učenici. Svetost i vjerodostojnost života kršćanina okusit će se kroz slanost njihova karaktera.

Svijetlost također ima dvije funkcije: razotkriti tamu i ono što je loše te pokazati ispravan put. Isus kaže da je on svjetlost koja rasvjetljuje svakoga čovjeka, ali su ljudi više voljeli tamu jer su im djela zla. Svjetlost razotkriva mrak i djela tame, ali također upućuje na pravi put, pravi smjer. Svjetlost pokazuje kuda treba ići, kako se ne bismo spoticali, nego napredovali i radovali se putovanju svjesni ljepote života s Isusom.

Isus svoje učenike uspoređuje s gradom na gori i sa svijećnjakom u kući. Život je Isusovih učenika očigledno drugačiji, vidi se izdaleka kao i grad koji svijetli na gori i služi kao putokaz putnicima. Isusov učenik ne može biti skriven, kao što se ne sakriva ni svijećnjak pod posudu ispod stola, već se stavlja na stol da svijetli svima u kući. Učenik je orijentir društva i Kristovo ogledalo ovom svijetu. Iako naša pobožnost i djela milosrđa trebaju biti skrivena, naše će životno svjedočanstvo i djela ljubavi jasno svijetliti i upućivati na Boga. Kad vide naš život, ljudi trebaju slaviti Boga zbog dobrih djela koja smo učinili. Isusovi učenici pozvani su biti društveno angažirani ljudi i prednjačiti u brizi za malene, marginalizirane, strance, siročad i udovice. Učenici će najprije u svom domu, a onda i u susjedstvu, na radnom mjestu ili u školi svijetliti, služiti, svjedočiti i tako utjeloviti prisutnost Kristovu koja prosvjetljava i preobražava i pojedinca i društvo.

Kao što Isus kaže za sebe da je svjetlo svijeta, tako kaže i za nas. U Evanđelju po Ivanu 8,12, Isus je rekao: “Ja sam svjetlost svijeta;  tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.” Samo ako smo sami na putu Kristovu, moći ćemo svijetliti i obasjavati put drugima. Da bismo mogli biti svjetlost, i da bismo mogli druge upućivati na pravi put, sami moramo hodati tim putem, sami moramo slijediti Isusa. Kada slijedimo Isusa, to se vidi. Drugi vide da smo drugačiji. Putokaz smo društvu samo ako svijetlimo, a svijetlimo samo ako slijedimo. Jesmo li mi svoje svjetlo sakrili ispod stola ili se koristimo Bogom danim prilikama da u tamnom zbunjujućem vremenu upućujemo na Isusa koji je istinska svjetlost koja rasvjetljuje svakoga čovjeka i jedini put koji vodi u život?

Molitva: Gospodine,molim te prosvijetli me i prožmi me kako bih bio tvoja prisutnost koja prosvjetljava svijet i preobražava zemlju.

Prethodno učenje ⎮ Sljedeće učenje