Smjernice za danas

dr. sc. Ervin Budiselić

 U dosadašnjim kratkim učenjima, govoreći o židovskom obrazovnom sustavu, istaknuto je kako su službenici koje je Bog postavio unutar Crkve odgovorni za obrazovanje vjernika, ali i da oni ne mogu donijeti pouku koja se ostvaruje unutar obitelji. Također, istaknuto je da se mentorski odnos između službenika i pojedinog vjernika ne bi smio svesti na praznu teoriju, nego bi sâm učitelj trebao praktično pokazivati ono što poučava.

Za razliku od situacije u kojoj su bili Isusovi učenici, u današnjim okolnostima postoje čimbenici na koje ne možemo utjecati: a) primjeri od kojih učimo su nesvršeni; b) učenici nisu uvijek oslobođeni od obiteljskih i poslovnih briga i dužnosti; c) ni oni koji poučavaju ni oni koji su poučavani ne mogu u tu svrhu izdvojiti godine svog života s cjelodnevnom posvećenošću. Danas prednost predstavlja dostupnost Pisma koja tada nisu postojala: tko je htio čuti Božju riječ, morao je otići u sinagogu ili hram, dok vjernici danas imaju cijelu Bibliju “na dlanu”.

No Isusov model učeništva ostaje i dalje na snazi te se sastoji od sljedećeg:

• Što? Pismo!
• Kako? Teorija + pokazivanje primjerom kako “hodati” Pismo!
• Gdje? Učionica + stvaran život!

(1) Nema učeništva bez poznavanja Pisma

Neozbiljno je govoriti o učeništvu ako pri tom srž ne predstavlja biblijski tekst. Tko želi poznavati Isusov nauk, mora poznavati Stari zavjet. Dok su ljudi Isusova vremena poznavali Pisma, nisu poznavali Isusa. Danas je situacija obrnuta. Mnogi znaju nešto o Isusu, ali slabo poznaju njegovu Riječ.

(2) Nema učeništva bez pouke primjerom

Isus nije samo tumačio Pisma već je pokazao učenicima kako hodati u tim istinama. Naime, ono što oko nije vidjelo, uho teško može poslušati, a noge teško prema tome krenuti. Zavaravaju se oni koji smatraju da je govorenje poučavanje, a slušanje učenje. Pogrešno! To sve jest dio poučavanja i učenja, ali ako sve ostane na tome, tada je to veliki problem. Stoga je od ključne važnosti u naše crkve i teološke institucije vratiti poučavanje primjerom. Moguće je povećavati broj crkvenih ili akademskih aktivnosti i pri tome držati da se time stvaraju učenici, no sve to ne smije i ne može biti zamjena za pouku primjerom.

Zašto je pouka primjerom bitna? Zato što učenik ima priliku u praksi vidjeti kako neke stvari primijeniti i uistinu biti učenik. Budimo realni, u ovom našem sustavu gdje se cijeni znanje i karizma, lako se sakriti iza položaja, titula, darova, propovjedaonice itd.

(3) Nema učeništva bez pouke koja se ne odvija u stvarnome životu

Treći izazov ili problem koji je povezan s prethodnim odnosi se na to da se ne može govoriti o učeništvu ako se pouka ne odvija i u stvarnome životu. Drugim riječima, učeništvo ne smije biti ograničeno samo na crkveni prostor ili učionicu već se mora smjestiti u kontekst stvarnog života i životnih situacija.

Pouka se danas odvija mahom u prostorijama koje su odvojene od stvarnoga života. Možemo reći da osoba prekida svoj život, odlazi u taj prostor (učionicu ili crkveni prostor), prima pouku i vraća se nazad u svoj život. I što se događa? Osoba koja sjedi u klupama prima informacije i znanje od osobe koja stoji naprijed za govornicom, i manje-više prepušteno joj je samoj hoće li i kako će vršiti ono što joj je rečeno.

Da, Isus je poučavao u sinagogi i hramu, ali također i na poljima, pustim mjestima, na ulicama, dok hoda, dok jede s ljudima i drugdje. Moje je pitanje i breme: kako postići da se u našim crkvama i teološkim školama pouka premjesti iz zatvorenih prostora i odvede i vrati u stvaran život?

ZAKLJUČAK

Nemoguće je imati odgovore na sva pitanja, ali barem smatram da sam prilično dobro uočio probleme. Provođenje i primjenjivanje biblijskog učeništva zahtjeva podizanje razine biblijske pismenosti, ustrajanje na tome da oni koji poučavaju, poučavaju na primjeru vlastitih života, premještanje poučavanja iz učionica i vraćanje u kontekst svakodnevnog života. To je bio Isusov model učeništva!

 

Prethodno učenje