Izaberite jezik BIBLIJSKI INSTITUT Zagreb

Ja sam put, istina i život

Ja sam put, istina i život - BIBLIJSKI INSTITUT Zagreb

Ja sam put, istina i život

dr. sc. Ervin Budiselić

Čitajući evanđelje po Ivanu možda ste primijetili da Isus sedam puta za sebe kaže „Ja sam…“ Od toga Isus koristi taj izraz dva puta za vrijeme Pashalne večere koja je opisana u Ivanu od 13. do 17. poglavlja, a prvi od ta dva spomena javlja se u 14,6.

U Ivanu 14 Isus govori o napuštanju učenika, njihovom ponovnom susretu te o tome što će se desiti između Isusovog odlaska i njihovog ponovnog susreta s njime. Priča započinje s Isusovom izjavom da on odlazi kako bi pripremio sobe u kući njegovog Oca: „Vi znate kamo ja idem (mjesto), i znate put do tamo“ (Iv 14,4). No, učenici ulažu prigovor na tu Isusovu tvrdnju. Prvi se javlja Toma koji kaže: „Ne znamo kamo ideš“, da bi nakon toga rekao: „Prema tome, ne možemo poznavati put do tamo.“ Nakon što im Isus kaže „Ja sam put, istina i život. Ocu se može doći samo kroz mene“ (14,6, SHP), te u 14,7 kaže da su već vidjeli Oca jer su vidjeli njega, javlja se Filip koji u 14,8 traži od Isusa da im pokaže Oca i samim time negira Isusovu tvrdnju da su već vidjeli Oca.

Ovaj kratki uvod potreban je da bismo uvidjeli kako je „okidač“ za Isusovu izjavu u 14,6 spomen puta. Zanimljivo da se u cijelom Ivanovom evanđelju imenica „put“ spominje samo tri puta i to u 14,4-6. No, kako je Isus rekao da oni već znaju put, to podrazumijeva da ideju puta moramo tražiti u prethodnim poglavljima – sve što Isus čini i govori u Ivanu jest slika puta. „Put“ podrazumijeva „hodanje“, a hodanje jest biblijski pojam koji označava način kako osoba živi. Drugim riječima, kada im Isus govori o poznavanju puta, on mi ne govori samo o razumskom slaganju s nekim tvrdnjama, već im govori o praktičnom življenju Božjih istina.

Također, potrebno je uvidjeti kako u 14. poglavlju Isus koristi tri snažne slike da im pojasni svoju izjavu „Ja sam…“: sliku zaruka, obitelji i učeništva. Kada Isus u 14,2-3 Isus kaže da ih ostavlja, ali ih ostavlja zato da im pripremi sobe, oni su znali da on govori o zarukama. Naime, u ono vrijeme mladić bi zaprosio djevojku i ako bi ona pristala, mladić bi onda, kao dio pripreme za trenutak svadbe, otišao u svoju kuću da joj pripremi prostorije u kojima će živjeti. Nakon što bi zaručnik pripremio sve i dobio odobrenje od svoga oca, tek bi se tada svadba mogla održati. Koristeći ovu sliku Isus ovdje govori o privremenoj razdvojenosti između sebe kao zaručnika i Crkve kao zaručnice. No, ta zaručnica mora znati da dok čeka povratak svoga zaručnika, ona ima zadaću/misiju, i ona mora biti vjerna svome zaručniku, a ne se ljubakati s ostalim udvaračima/momcima.

Nadalje, kada spominje „Očevu kuću“ – pojam koji je itekako bio dobro poznat Židovima onoga vremena, on govori o ideji obitelji.

U Isusovo vrijeme ljudi su u Galileji živjeli u tzv. insulama – to klaster kuća gdje bi proširena obitelj na čelu s ocem živjela zajedno. Kuće bi bile izgrađene oko središnjeg dvorišta i po potrebi bi se dodavale nove prostorije/kuće.

I konačno, Isus u 14. poglavlju koristi sliku učeništva. Ako razumijemo da je učeništvo proces u kojem učenik slijedeći svog rabina postaje poput njega u hodu s Bogom (usp. Lk 6,40), onda nam je jasno da, iako Isus u Ivanu 14 nigdje izrijekom ne spominje pojam učeništva, ono itekako prožima to poglavlje. Pa tako u 14,12 Isus kaže da će učenici činiti djela koja on čini i baš kao što Isus ljubi Oca i vrši njegove zapovijedi (14,31) tako će i učenici ljubiti Isusa i vršiti njegove zapovijedi (14,15) tj. Njegovu Riječ (14,23).

Zašto su ove tri slike bitne? Zato jer pojam „puta“ podrazumijeva način na koji trebamo „hodati“, tj. živjeti, a iz Ivana 14 možemo iščitati da je naša zadaća: hodati kao Njegova zaručnicaponašati se kao obitelj te biti njegovi učenici. Slika zaručnice podrazumijeva vjernost i čistoću. Slika obitelji podrazumijeva autoritet i poslušnost s jedne strane, ali i prisne odnose s druge strane. Slika učeništva podrazumijeva proces „postajanja poput Isusa“ te određenu zadaću. Sve to dio je Isusovog govora u Ivanu 14 i pomaže nam bolje razumjeti njegovu izjavu „Ja sam put, istina i život“.

Rekavši „Ja sam put, istina i život“, Isus ovdje ne nudi sebe samo kao primjer svega onoga što on od njih traži i očekuje, već i na taj način još jednom otkriva svoj identitet. I dok je moguće ovi izjavu čitati na način „Isus je put na kojem ćeš upoznati istinu koja će te odvesti u život“, moguće je da na ovaj način Isus sebe opisuje kao „stablo života“. Ako se vratimo u Edenski vrt, onda znamo da je u njemu bilo i „stablo života“ do kojeg je vodio „put“ (Post 3,24). I tako u jednome retku imamo zajedno pojmove život i put. No što je s istinom? Iako se istina ne javlja u priči o Edenskom vrtu, to što su Adam i Eva poslušali glas zmije, znači da su odbacili Božju istinu i povjerovali u laž. Ako je ovo što tvrdim točno, Isusova izjava u 14,6 otkriva nam Isusa kao stablo života koje nam nudi život i vraća nas nazad u zajedništvo s Bogom koje je narušeno u Edenu u Postanku 3. Zbog Isusa i jedino zbog njega, možemo doći k Ocu.

 

Tekst je napisan za i objavljen u Obiteljskom listu br. 23, godina 2020.

(https://kristova-crkva.hr/casopis/)