Pedesetnica

Pedesetnica (Pentekost)

dr. sc. Ervin Budiselić

Blagdan Pentekosta slavi se pedeset dana nakon Pashe i uvijek pada u nedjelju. Pentekost je blagdan koji pada u trećem mjesecu židovskog kalendara, što je otprilike šesti mjesec prema našem kalendaru. Povezan je sa žetvom pšenice, no nepodrazumijeva da je žetva gotova. Prvo sazrijeva ječam (oko Pashe), onda pšenica (Pentekost), a zatim sazrijevaju jesenski plodovi (smokva, masline, loza). Bitno je istaknuti da je ječam hrana (kruh) za siromahe, a pšenica hrana za bogataše. To je vjerojatno pozadina Pavlove izjave u 2 Kor 8,9 koja govori o tome da je Isus postao siromah da bismo se mi mogli obogatiti njegovim siromaštvom. Naime, Isusova smrt povezana je s ječmom, a izliće Duha sa pšenicom.

Postoji jedna zanimljiva praksa povezana s Pentekostom: praksa ostavljanja pšenice na rubovima polja. U Levitskom zakonu 23 čitamo kako Bog nalaže da se ne reže pšenica s rubova polja, već da se ona ostavi za siromahe i strance. To je bio sistem skrbi za siromahe, ali je zanimljivo to da je siromah trebao raditi za to. Što se tiče vlasnika njiva, onoliko koliko je pšenice ostavio na rubovima polja, toliko je pokazao koliko je darežljiv – i to je bila javna stvar. Tako je Pentekost žetva kojom se Bogu iskazuje hvala. No dokaz pravog Pentekosta nije u tome koliko imaš u rukama, već koliki si rub polja ostavio za druge koji nemaju.

S Pentekostom se povezuje još jedan tradicija. Nešto prije Isusova vremena rabini su počeli povezivati Pentekost s ceremonijom sklapanja saveza tj. danom kada je Bog Mojsiju dao dvije ploče Zakona. Put od Egipta do Sinaja trajao je oko 40 dana (Izlazak 19), a potom je uslijedila ceremonija sklapanja saveza. Iako je Mojsije proveo s Bogom sveukupno 40 dana na brdu, vjeruje se da je baš na dan Pentekosta sišao s dvije ploče Zakona u rukama. Kad je sišao s brda, našao je Izraelce kako su napravili zlatno tele i dali mu ime „Jahve“. I u Izlasku 32,28 čitamo kako je tog dana pobijeno oko 3000 ljudi.

To je povijesni kontekst događaja silaska Svetog Duha opisanog u Djelima apostolskim.

PENTEKOST U DJELIMA

Židovi iz svih krajeva dolaze u Jeruzalem slaviti taj blagdan. Skupljaju se u hramu, jer je to mjesto gdje Bog prebiva. Dio svečanosti koji se pri tome odvija odnosi se na prinos žrtve u 9 sati (Dj 2,15), ali također se čitaju i odabrani tekstovi iz hebrejske Biblije. Vjerojatno se čitala knjiga Rute, jer se tamo spominje pabirčenje ostataka polja koje se događa u vrijeme Pentekosta, ili knjiga Ezekiela 1 (ili 1-3 ili 1-10), gdje se opisuje teofanija u obliku vjetra i ognja, ili pak knjiga Habakuka 3, zato što se na početku 3. poglavlja spominje bogojavljanje u obliku sjaja, svjetla i potresa itd., a na kraju se poglavlja javlja motiv žetve (3,17-18). Vrlo vjerojatno se čitala i knjiga Izlaska 19-20 u kojoj se spominje ceremonija sklapanja saveza prilikom koje se Bog također javlja (i govori) u obliku grmljavine, munje, vatre i zvuka trube.

No gdje su bili učenici kada je došao Pentekost? Luka 24,53 govori nam da su učenici sve vrijeme bili u hramu te su hvalili Boga. U Djelima 1,13 izvještava se da su bili u gornjoj sobi, a u Djelima 2,1-2 govori se da su bili na „jednom mjestu“ i u „kući“. Ako to dvoje povežemo, mogli bismo zaključiti da su učenici za Pentekosta bili u nekoj kući, i to u gornjoj sobi. Međutim, to nije točno. Učenici su zajedno s drugim Židovima bili u hramu. Iznosim nekoliko razloga za ovakvo mišljenje:

(1) U hebrejskoj Bibliji hram se naziva “kućom”. Pri spominjanju hrama u bibliskom tekstu, on se naziva kućom (npr. u Dj 7,47 „Salomom mu sagradi kuću (grč. oikos)). Grčki jezik dobro prevodi taj pojam u Dj 2,2, ali „kuća“ nije „gornja soba“, već „hram“ (nije toliko bitna riječ, već značenje koje ona posreduje). Još i danas Židovi hramsku goru nazivaju „har habayit“ ili „gora kuće“. Stoga, kada Luka spominje da su apostoli bili u „kući“, on u stvari misli na hram.

(2) Dok su apostoli bili sa svima ostalima u hramu i dok su čitali tekstove koji govore o Božjem silasku ili o dolasku u slavi, pred njihovim očima događa se upravo ono o čemu čitaju. Bog ponovno silazi kao vatra i vjetar. Stoga Petar može reći u Djelima 2,33 da su oni to „čuli“ (vjetar) i „vidjeli“ (oganj).

(3) Nadalje, Hram je savršeno mjesto za publiku od nekoliko tisuća ljudi. U Jeruzalemu Isusova vremena nema mjesta, osim hrama, gdje bi se moglo skupiti toliko mnoštvo ljudi kojemu je Petar propovijedao. Ako je taj dan bilo spašeno oko 3000 ljudi, to znači da je publika morala biti veća od tog broja.

(4) Postoje rabinske stepenice, tzv. južne stepenice, i na tom mjestu su rabini poučavali prolaznike. Odmah uz te stepenice nalazilo se četrdeset osam bazena koji su služili za ritualno pranje. Dakle, postoji i idealno mjesto za krštenje tolikog broja ljudi.

POUKA

Prvo, skrb za potrebite dokaz je da je Pentekost pravi. „Ostavljeni rubovi“ pokazatelj su brige za siromahe i to pojašnjava zašto su Duhom ispunjeni učenici u Djelima 2 prodavali viškove onoga što su imali i to dijelili potrebitima. Tako je pokazatelj ispunjenja Duhom ne samo govor u jezicima već i darežljivost.

Drugo, na blagdan kada se slavi žetva pšenice i silazak Zakona Bog je odlučio poslati svog Duha. Upravo primanje Božjeg Duha omogućuje vršenje Zakona. Tora je na Sinaju urezana u kamen, dok je na Pentekost upisana u ljudska srca (vidi Jr 31,31-34; Rim 8,3-4).

Treće, kad je Mojsije sišao s brda, pronašao je u taboru zlatno tele – toga je dana pobijeno 3000 ljudi. Stoga nije slučajno da je na Pentekost 3000 ljudi prihvatilo vjeru u Isusa kao Mesiju. Dolaskom Zakona pobijeno je 3000 ljudi; silaskom Duh rođeno ih je 3000. Naime, Zakon ubija, a Duh daje život. Tih su 3000 ljudi na Pentekost prikaz – slika žetve na dan kad se žetva slavi. Pojam se žetve pri tom više ne upotrebljava vezano za pšenicu, već za ljude. Pšenica predstavlja samo prikaz veće stvarnosti.

Ključno je da je Bog promijenio mjesto stanovanja i to vidljivo. Stoga je bitno shvatiti da su učenici bili u hramu (mjestu gdje Bog stanuje) te dok su zajedno čitali o Božjoj slavi u obliku vjetra, vatre, gromova i potresa, slava se Božja spustila na određene ljude, i to baš u hramu. Okupljeni ljudi znali su što znači vjetar, oganj i govor koji su čuli. Zato je i odaziv na spasenje bio velik. Petar priča priču o Isusu te ukazuje na ono što se upravo dogodilo i što su sami vidjeli i čuli (Dj 2,33)!

Blagdan Pedesetnica podsjetnik je da je Bog svoju prisutnost prebacio iz građevine u ljudske živote (srca). Novi zavjet naziva Kristove učenike hramovima Svetoga Duha. Knjiga Djela prikazuje promjenu paradigme: više nitko ne mora odlaziti u hram i tražiti Boga, nego mnoštvo „malih hramova“ ide u mračni svijet i dotiče ljude tamo gdje oni žive. Božje srce kuca za to da se čitav svijet ispuni njegovom slavom.