Tulum

dr. sc. Danijel Berković

Ovaj pojam veže se uz više ili manje jednu definiranu subkulturu kojoj uglavnom pripada mladi urbani čovjek srednjeg ili višeg obrazovanja, prema tome i student i njegov milje. S obzirom na svoj žargonski izraz postaje neka vrsta “jezične registracijske pločice” za onoga koji se koristi ovim pojmom.

Izvorno značenje riječi „tulum“ uglavnom je većini korisnika u cijelosti nepoznato. Prema Rječniku hrvatskog ili srpskog jezika, JAZU tulum (turc. odrta životinjska koža) jest “mijeh, mješina za prenošenje ili čuvanje različnih stvari potrebnih za piće ili za jelo”. U narodnim pjesmama najčešće se koristi za vino, npr. “a pred njime stoji tulum vina” ili “staše piti iz tuluma vino”. Metaforički tulum može značiti trbuh ili debeli čovjek, npr. “sol (al. samo) gleda da napuni tulum”.

Ipak u kolokvijalnoj uporabi dobro je poznato što znači „biti pozvan na tulum“ ili „organizirati tulum“. Ovaj žargonski izraz i turcizam teško bi bilo jednostavno prevesti na hrvatski jezik. „Tulum“ uključuje i istovremeno ukazuje na nekoliko elemenata. „Tulum“ je „veselica“. On podrzumijeva popustljivi svijet opuštanja pogonjen dobrim društvom i potpomognut aditivom stimulansa. Tulum bez vina ili čak opijata nije u pravom smislu tulum. On treba biti zapamćen, a kvaliteta tuluma potvrđuje se u naknadnom pričanju. Tulum kao metafora danas pripada jednom sasvim određenom krugu, kasti mladog društva srednjeg i višeg obrazovanog „stališa“, dok starija „vinska braća“ idu u birtiju“.

Povijest je u društvenim razmjerima mladim obrazovanim ljudima dodijelila mjesto i ulogu sličnu biblijskim prorocima. Upravo su ovi pradavni procjenitelji društvenog i vjerskog stanja zemlje i nacije bili suočeni s tulumima svojih sunarodnjaka, štoviše onih koji su trebali biti vođe naroda. Dakle, tulum kao metafora nacionalne i vjerske dekadencije dobro je poznat i u Starom zavjetu gdje opisuje okruženje i stanje dekadencije izraelskog naroda i njegova vodstva. Jedan takav opis i proročki sud, bizaran čak i za starozavjetne prikaze, nalazimo u proroka Izaije u jednom od njegovih mesijanskih poglavlja:

„Teško gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih,
uvelu cvijetu blistava mu nakita ‒
onima što uvrh plodnog dola
leže vinom opijeni!
…
Oni posrću od vina,
teturaju od žestoka pića:
svećenici i proroci
od žestoka pića posrću;
omami ih vino;
teturaju od žestoka pića,
posrću u viđenjima,
ljuljaju se sudeći.
Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina,
nigdje čista mjesta nema!“
(Iz 28)

Poruku takvima nalazimo u Izrekama 31,4,5:
„… ne pristaje kraljevima vino piti,
ni glavarima piće opojno,
da u piću ne zaborave zakona
i prevrnu pravo nevoljnicima.“

Pavao pak u Efežanima 5,18 onima željnim tuluma predlaže jedan sasvim drugi stimulans:

„I ne opijajte se vinom u kojem leži razuzdanost, nego ‒ punite se Duhom!“

Iz članka Angažman ili tulum prof. Berkovića