Uskrs ili Pasha

dr. sc. Ervin Budiselić

Pred nama je Uskrs, ali i židovska Pasha. Zašto je to važno? Zato što su događaji iz Isusova života o kojima govori Novi zavjet povezani sa židovskim blagdanima i više nego što to možda mislimo. Koliko znamo o židovskim blagdanima i mogu li nam oni pomoći u boljem razumijevanju događaja vezanih uz Kristovu smrt i uskrsnuće? Pogledajmo redom židovske blagdane koji padaju u uskrsno (proljetno) vrijeme: Pashu, Blagdan beskvasnih kruhova te Blagdan prvina. 

Pasha je sjećanje na noć kada je Jahve prošao Egiptom i pobio prvorođence (Izl 12,12), što je ujedno predstavljalo i kaznu svih egipatskih božanstava. To je noć kada se žrtvuje janje, a slavi se 14. dana prvog mjeseca po židovskom kalendaru.

Blagdan beskvasnih kruhova (Izl 12,17) sjećanje je na dan kad je Jahve izveo Izraelce iz Egipta. Obilježava se 15. dana prvog mjeseca i traje do 21. dana prvog mjeseca.

Blagdan prvina ili prvih plodova slavi se u sklopu Blagdana beskvasnih kruhova koji traje sedam dana i taj blagdan pada uvijek u nedjelju (Lev 23,11). Na taj se blagdan kao žrtva prinosi prvi snop ječma. 

Ono što je zanimljivo jest to da samo jednom u devet godina sva tri blagdana padaju tri dana zaredom. I baš te godine, godine Isusove smrti, dogodilo se upravo to. Konkretno, to znači da je Isus umro na Pashu, na blagdan kada Židovi slave smrt pashalnog janjeta koje ih je sačuvalo od smrti i donijelo im izbavljenje. 

Položen je u grob na Blagdan beskvasnih kruhova, na blagdan kada Židovi mole da im Bog da kruh (život) iz zemlje, da posađeno sjeme donese svoj rod i žetvu. Pripomenimo kako Isus u Ivanu 12 o sebi govori kao o sjemenu koje mora biti stavljeno u zemlju. 

Isusovo uskrsnuće dogodilo se na Blagdan prvih plodova kada Židovi dolaze s prvinama ječma i mole da im Bog ispuni obećanje i da im žetvu. Zanimljivo je da će apostol Pavao u 1 Korinćanima kada govori o Isusu Kristu spomenuti sva tri blagdana: u 5. poglavlju navodi Isusa kao pashalno janje koje nam donosi očišćenje od kvasca (5,6-8), a u 15. poglavlju Isusovo uskrsnuće predstavlja prvi plod sveopćeg uskrsnuća koje nas očekuje na kraju vremena (15,20.23). 

Stoljećima prije Isusova dolaska na svijet Bog je zapovjedio Židovima da obdržavaju određene blagdane koji čuvaju sjećanje na spasonosna djela koje je on učinio u njihovoj povijesti. No ti su blagdani jednako tako bili obdržavani s pogledom na budućnost u nadi da će Bog uspostaviti svoju sveobuhvatnu vlast na zemlji (kraljevstvo Božje). Prvi kršćani, koji su mahom svi bili Židovi, u Isusu iz Nazareta prepoznali su židovskog Mesiju i samog Boga koji je došao na svijet spasiti ljude. U svjetlu toga, iščitavali su biblijske tekstove koji govore o tim blagdanima i njihovo ispunjenje povezivali su s Kristom. Malo kasnije, u Djelima apostolskim, blagdan Pedesetnice ili Duhova također svoje ispunjenje ima u poveznici s Kristom. 

Sve to daje nam za pravo ustvrditi da Bog još nije završio sa svojim blagdanima. Naime, u Bibliji postoje još tri jesenska blagdana koja trebaju biti ispunjena. Kada i kako će se to dogoditi nije na nama da nagađamo, no ono što je bitno jest to da se ovog Uskrsa poklonimo židovskom Mesiji koji je bio to dugo očekivano pashalno janje. Stoga će Ivan Krstitelj s pravom reći za Isusa: „Evo Jaganjca Božjeg koji odnosi grijehe svijeta” (Iv 1,29), a nekoliko stotina godina prije toga, govoreći o Isusu, prorok Izaija je predvidio sljedeće: „Kao janje na klanje odvedoše njega… ” (Iz 53,7).