Zašto je Elizej prokleo djecu?

dr. sc. Ervin Budiselić

Zašto je Elizej prokleo, a Jahve pobio djecu u 2 Kraljevima?

U 2 Kraljevima 2,23-25 čitamo o tome kako Elizeja izruguju četrdeset dva dječaka i Bog pošalje dva medvjeda da pobiju djecu. Kako možemo shvatiti ovaj tekst?

1. Starozavjetni Bog se u Novom zavjetu obratio = isti Bog, ali više nije tako grub i strog.
2. Moj Bog takvo nešto ne bi nikada napravio. Stari zavjet nema veze s Novim zavjetom.

Postoji i treće tumačenje: kontekst ovog događaja jest Ilijino uznesenje na nebo kada Elizej preuzima Ilijin mantil i postaje njegovim nasljednikom. Prije svog uznesenja Ilija ide putem Gilgal – Betel – Jerihon – Jordan (usp. 1 Sam 7,16 Bethel, Gilgal, Mispa). Zemljopis je ovdje i više nego značajan:

• Gilgal je mjesto gdje su se Jošua (4,19-24) i ekipa nakon prijelaza Jordana utaborili i podigli 12 kamenova što su ih uzeli iz Jordana.
• Ilija i Elizej zajedno prelaze Jordan i izlaze iz Kanaana, Ilija uzlazi na nebo, a Elizej kao “novi Jošua” ulazi u Kanaan (2 Kr 2,14).
• Elizej odlazi do Jerihona i tamo ga primaju i prepoznaju kao pomazanika (2,15). 
• U Betelu je druga priča. Grad ima dugu povijest jer je tamo Jakov imao san i tamo je podigao kamen, pomazao ga i predao se Bogu (Post 28). No Betel od „kuće Božje“ postaje centar štovanja zlatnog teleta, mjesto gdje kralj Izraela, Jeroboam diže hram, postavlja svećenike koji nisu imali pravo na svećenstvo te uvodi blagdane koje Jahve nije propisao (1 Kr 12). No Betel nije samo mjesto zlatnog teleta već je i dio kraljevstva u kojem se štuje poganski bog Baal.
• U skladu s odredbama Sinajskog saveza o tome da poslušnost Zakonu donosi blagoslov, a neposluh prokletstvo, Elizej kao Božji prorok posreduje blagoslov (time što ozdravi vodu u Jerihonu) i prokletstvo (smrt mladića). Neki u ovome vide i poveznicu s Isusovim djelovanjem u Evanđelju po Ivanu, gdje je prikazano Isusovo prvo čudo pretvaranja vode u vino, nakon čega odlazi u Jeruzalem gdje proglašava uništenje kuće Božje.

Nadalje, u Betelu Elizej susreće „djecu“. Čini se kao da se Elizeju rugaju neka mala ili manja djeca, no hebrejske riječi koje se upotrebljavaju u tekstu pokazuju nešto drugo:

• Izraz u 2,23, naar, u Post 14,24 upotrebljava se za mladiće koji idu u rat s Abrahamom, a u Post 18,7 za osobu koja priprema tele za objed. Još se upotrebljava u Post 34,19 za mladiće koji traže ženidbu s Dinom te za špijune koji su otišli do Rahabe u Jerihon (Još 6,23).
• Izraz koji se upotrebljava za djecu u 2,24 je yeled. U Post 4,23 yeled ja napao Lameka i ovaj ga je ubio, a 1 Kr 12,10 spominje mladiće koji su rasli sa Salomonom (to su ljudi koji imaju otprilike 20 god).

Dakle, ovdje nije riječ o tome da je Elizej bio starac, a ovo neka nevina dječica koja su se rugala starcu. Elizej je vjerojatno bio sličnog godišta kao i ti mladići. Elizejeva se služba proteže kojih 50-ak godina, budući da počinje svoju službu oko 850 god. u vrijeme kada u Izraelu kralj postaje Ahabov sin Joram (2 Kr 1,17), a judejski je kralj Jošafat. Umire u vrijeme judejskog kralja Joaša.

Sljedeće pitanje na koje treba dati odgovor jest tko su bila ta djeca tj. mladići? Iako se ne kaže izravno (što je jedna od značajki hebrejskog pripovijedanja; naznake se daju skrovito i potrebno je poznavati ostatak biblijskog teksta), ono što se nalazi u tekstu, daje nam za pravo reći kako se ovdje radi o mladićima koji su bili u službi lažnih bogova. Samim time kontekst nije osobne naravi, već proroci lažnih bogova prijete Božjim prorocima, a sve to rezultat je Izraelove nevjere i kršenja Saveza, što je tematika koja se stalno proteže kroz Stari zavjet. Dakle, ovdje je prisutan sukob iste generacije, ali na suprotnim stranama što se tiče pobožnosti.

U čemu je problem s njihovim ruganjem u riječima „hodi ćelo“? Glagol alah („uziđi“) glagol je koji se u 2 Kr 2,1 upotrebljava za Ilijino uznesenje. Rekavši mu “Uzađi ćelo”, u neku ruku, mladići govore Elizeju da slijedi primjer Ilije i da se “makne” odavde. Dakle, uvreda nije usmjerena na Elizejevu ćelavosti, već na njegov status kao proroka.

Za ćelavost se upotrebljava pridjev qereha. Elizeju su se možda rugali zato što je bio uistinu ćelav ili je u pitanju ipak nešto više od samog ruganja nečijem fizičkom izgledu. Naime, ako Elizej nasljeđuje Iliju koji se rugao Baalovim prorocima (1 Kr 18), ovi proroci lažnog boga sada se rugaju Elizeju. Pridjev qereha („ćelavi“) može se promatrati u kontekstu 2 Kr 1,8 gdje se za Iliju javlja izraz iš baal šear – čovjek koji je „gospodar kose“ tj. „dlakav“. Također, Ilija je opisan i kao Elizejev adon (“gospodar”), a u 2 Kr 2,3-5 proročki sinovi govore Elizeju da će “Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave“. Tako tekst nudi jednu sliku: Elizej danas ostaje bez gospodara; Elizej danas ostaje bez onoga koji je bio njegova „kosa“ – „gospodar“.

I kada se glas o Ilijinom uznesenju pronio i do proroka lažnog boga u Bethelu, ovi su to iskoristili da se narugaju Elizejevoj službi, ali u biti samom Jahvi. Ovdje također ne smijemo zaboraviti niti priču o Samsonu koji je izgubivši kosu ostao bez svoje snage jer se Bog okrenuo od njega. Za razliku od njega Elizej je možda ostao bez svoje “kose”, no Bog je bio s njime.

I još preostaje primjer medvjeda. Jedno od prokletstva koje će Izrael iskusiti ako napusti Jahvu jest sljedeće: „Na vas ću pustiti šumsku zvjerad da vas liši (shakol) djece, blago vam podavi, a vas prorijedi tako da vam putovi postanu pusti“ (Lev 26,22). I dok Jerihon doživljava blagoslov tako što prihvaća Božjeg proroka te zemlja koja je bila neplodna (2,19 = shakol [7921]) sada to više nije (2,21 = shakol), te dvije medvjedice čine upravo ono što će kasnije lijepo opisati prorok Hošea koji također prorokuje protiv sjevernog kraljevstva:

Stoga ću im biti kao lav, kao leopard što na putu vreba; kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade, ja ću se na njih baciti, rastrgati im grudi do srca; k’o lav ću proždrijeti meso njihovo, zvijeri će ih poljske rastrgati. (Hoš 13,7-8)

ZAKLJUČAK

Priča o Iliji i Elizeju iz 2 Kraljevima jest priča o “obrnutom” osvajanju Kanaana gdje Ilija vodi Elizeja iz Obećane zemlje nazad preko Jordana, Elizej prima dvostruku „porciju“ Duha i time je osposobljen da kao novi ili drugi Jošua ponovo zauzme Kanaan koji se opet nalazi pod vlašću lažnih bogova. No, ovaj put, Jerihon biva blagoslovljen, a Betel kao kuća Božja (koja to više nije) biva kažnjena u skladu s onime što je Jahve najavio ranije.

I umjesto da Elizeja promatramo kao nekog starca koji proklinje malu i nevinu dječicu, ovdje imamo sukob između dvije vrste proroka: jednog Božjeg proroka i četrdeset dva proroka poganskih bogova koji se u kući Božjoj izruguju Jahvi. Zar Bog nema pravo suditi takve ljude?