Isus princ mira

Paradoks: Isus princ mira u vremenu Rimskog mira

dr. sc. Ervin Budiselić

Rimski ili Augustov mir – mir sile

Isus se rodio u vrijeme cara Augusta (Lk 2,1) koji je vladao od 27. g. pr. Kr. do 14. g. po. Kr. Uz cara Augusta veže se tzv. Pax Romana tj. uspostava Rimskog mira – razdoblja u kojem je rimska vojna moć osigurala mir koji je otvorio mogućnost za širenje kršćanstva. Budući da je u Rimskome Carstvu nakon stoljeća sukoba napokon zavladao mir, stanovnici carstva uživali su u miru i stabilnosti, materijalnom prosperitetu i učinkovitoj administraciji. Mir je donio slobodu od rata i straha od rata. U skladu s time, car August je bio smatran spasiteljem i donositeljem mira te izvorom spasenja i dobrih vijesti. Stoga se Pax Romana ponekad naziva i Pax Augusta

Druga strana ovog mira vezuje se uz činjenicu da je on bio ostvaren mačem i silom. Zahtijevao je prisutnost vojske i prateće poreze koji su omogućavali njegovo održavanje. Stoga je drugi naziv za Pax Romana i Vis Romana (Rimska sila). Dodatni element Rimskog mira ili sile odnosi se na postojanje upravitelja koji su bili postavljeni nad pokrajinama uživajući gotovo nesputanu slobodu vladanja nad svojim pokrajinama, što je podrazumijevalo da je sistem upravljanja bio dobar onoliko koliko je bio dobar upravitelj. 

Stoga, kada se govori o ideji mira koji donosi Rim, treba biti svjestan toga da je ono što je nekome bilo mir i blagostanje to je drugome bilo tlaka i opresija. Jednako tako, pojam mira u Rimskom Carstvu vezao se uz cara i njegovu vladavinu. Upravo u taj i takav „mir“ dolazi Isus.

Isusov mir – mir Kraljevstva Božjeg

Isusova vizija mira ne može se shvatiti mimo konteksta vladavine kraljevstva Božjeg. U Starome zavjetu u Izaiji 52,7-10 zapisane su riječi proroka koje govore o budućem spasenju tj. o naviještanju Radosne vijesti koje se može sažeti u sljedećoj izjavi: „Bog tvoj kraljuje.“ Dakle, poruka evanđelja govori o spasenju koje podrazumijeva povratak Jahve na Sion i uspostavu njegova kraljevanja. 

U Novome zavjetu koncept mira prvi se put spominje u Mateju 5,9 gdje Isus „mirotvorce“ naziva blaženima. No kontekst unutar kojeg se nalazi ova izjava jest kontekst kraljevstva Božjeg. Isusov govor na gori jest govor u kojem on opisuje kako izgleda život u njegovom kraljevstvu. On se obraća svojim učenicima (Mt 5,1-2), iako na kraju govora vidimo da je i mnoštvo naroda ono koje je bilo zaneseno njegovim naukom (7,28). Govor o blaženstvima unutar kojeg se nalazi izjava o „mirotvorcima“ započinje prvim blaženstvom koje je povezano s kraljevstvom Božjim, a potom Isus govori kako će blaženi biti i progonjeni zbog pravednosti te da takvima pripada kraljevstvo nebesko (5,10). Dodatno, Isus, kako je zapisano u 5,11-12, spominje odnos učenika prema Isusu kao razlog njihovih nevolja – „zbog mene“ – no opet, kao i u prethodnim slučajevima, one koji ustraju čeka nagrada na nebesima. Očito je da Isus ovom izjavom sebe stavlja u poziciju kralja.

U Mt 10,13 jednako kao i u Luki 10,5-6, opet nalazimo spomen mira u kontekstu govora o kraljevstvu Božjem. Isus šalje svoje učenike s porukom „blizu je kraljevstvo Božje“, što znači da mir o kojem Isus govori ima veze s kraljevstvom Božjim.

Jednako tako u Luki 1,67-79 čitamo o Zahariji koji svoj hvalospjev započinje izjavom kako je Bog kroz Isusovo rođenje podigao silna Spasitelja među potomstvom Davida, naglašavajući da je Isus obećani kralj iz Davidove loze kojem pripadaju obećanja o trajnom kraljevanju, te završava hvalospjev spomenom mira. Taj će spasitelj donijeti političku dobrobit jer će izbaviti Izrael iz ruke neprijatelja i od svih onih koji ga mrze (1,71.74), kao i duhovnu dobrobit koja uključuje svetost, pravednost i oproštenje grijeha (1,75.77-79). Sve će to rezultirati mirom, a mir ovdje opisuje stanje onih koji su iskusili Božje spasenje. Štoviše, Luka, čitamo u Dj 10,38, sažima sva tri elementa – mir, kraljevstvo i spasenje – govoreći kako je narodu Izraela po Isusu došla poruka te da je ta poruka „radosna vijest o miru po Isusu Kristu koji je Gospodar svega“. I spomen mira u Lk 2,14 povezan je s rođenjem Spasitelja i Gospodina u Davidovu gradu što upućuje na Isusovu kraljevsku lozu.

Zaključak

Zaključno, ako želimo shvatiti Isusov govor o miru i mirotvorstvu, moramo ga razumjeti u kontekstu govora o kraljevstvu Božjem i spasenju. Iako se Isus rodio u razdoblju mira, Pax Romana nije mogao uspostaviti pravi i istinski mir, onaj koji nije nametnut vojnom moći, već koji dolazi od istinske promjene srca. Stoga se Isus u Novome zavjetu prikazuje kao jedini onaj koji može uspostaviti istinski mir. No dok čitamo Novi zavjet, ne smijemo propustiti činjenicu da Isus kao donositelj stvarnoga mira podriva i ugrožava tadašnje lažne i promašene definicije mira. U tome se nalazi paradoks Isusovog rođenja: iako se rodio u razdoblju mira, Isus svojim dolaskom unosi nemir u postojeći Pax Romana. Premda se nama to danas može činiti nebitnim, vrijedno je uočiti da Lukino evanđelje prikazuje Isusa kao donosioca mira i spasitelja koji izravno potkopava tadašnji politički sistem. Naime, ako je Isus Gospodar i Spasitelj, to znači da rimski cezar to nije – to je bila ne samo duhovna nego i politički opasna poruka onog vremena. Stoga nije čudno da je kršćanstvo, naviještanjem evanđelja o Isusu kao spasitelju i Gospodaru, u ono vrijeme izazivalo nemire i kontroverze te da su mnogi kršćani zbog svoje vjere bili proganjani. 

Stoga se postavlja pitanje – kakav mir to Isus zapravo donosi? Onda kao i danas imamo razne inačice mira koje to zapravo nisu.  Onda kao i danas svaki mir koji nema veze s kraljevstvom Božjim treba biti prokazan i prikazan kakvim on uistinu jest – kao lažan mir, kao kopija pravoga mira.  Onda kao i danas Božji mir se nalazi tamo gdje Bog vlada, a Bog vlada tamo gdje se vrši Božja volja. Sukladno tome, oni koji slijede Krista nisu pozvani biti čuvari mira (laičkim jezikom rečeno oni koji „ne talasaju“), već tvoritelji mira. Razlika je drastična: ovaj prvi mir obično uključuje neki oblik sile i nepravde; ovaj drugi mir temelji se na podlaganju Božjoj volji i pravdi. Ta dva mira ne idu zajedno, a August kao donositelj mira nikada neće gledati blagonaklono na Isusa i one koji donose svoj mir.

Scroll to Top