Rastuća vjera – Post 15,6

Rastuća vjera – Post 15,6

Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.”

Postanak 15,6 bio je važan redak za Pavla (vidi Rim 4,3; Gal 3,6) i Jakova (vidi 2,23). U hebrejskom tekstu moguće je uočiti značenje koje se razlikuje izborom prijevoda, a uvid u to izvorno značenje pomaže razumijeti različite naglaske koji se mogu povezati s ovim retkom.

Prva riječ u hebrejskom tekstu jest וְהֶאֱמִן („i on je vjerovao“), a ne וַיַּאְמֵן („i povjerovao je“), kako je prevedeno u većini hrvatskih verzija. Hebrejski glagol וְהֶאֱמִן (və·he·’ĕ·min) podrazumijeva proces vjerovanja bez da ističe početak ili kraj tog procesa. Spomenuti glagol tako ne znači da je Abram bio prvi koji je povjerovao Bogu u tom trenutku, niti predstavlja Abramovu vjeru kao potpunu u tom trenutku. Abram je počeo vjerovati Jahvinu obećanju kada je putovao prema Kanaanu (Postanak 12). Autorov odabir ovoga glagolskog oblika u 15,6 tjera čitatelja da razmišlja o trajnim implikacijama. U pravom smislu, Abramova vjera bila je cjeloživotno “hodanje”. Njegova je vjera sazrijevala i bila je kušana. Vrhunac predstavlja događaj opisan kasnije u Postanku 22 gdje Bog traži žrtvovanje Izaka. Osobito Jakov, u svojoj poslanici, uspostavlja vezu između Postanka 15 i Postanka 22. On je možda bio svjestan uzročnog značenja i nesvršenog vida glagola və·he·’ĕ·min, te je zasigurno u skladu s tim protumačio Abrahamov život. Pavao je, s druge strane, Abramovu vjeru povezao s onim što se govori u drugom dijelu retka iz Postanka 15,6, וַיַּחְשְׁבֶהָ לּוֹ צְדָקָה / “i on mu to uračuna kao pravednost”. Glagol “uračuna” jednostavno je prošlo vrijeme, te upućuje na potpuni čin uključujući krajnju točku. Upravo je to bila Pavlova poanta koja je u skladu s hebrejskim izvornim značenjem.

Postoji još jedna nejasnoća s riječju „on“. Je li Abram Božje obećanje smatrao „pravednim” ili je Bog smatrao Abramovu vjernost “pravednom”? U hebrejskom izvorniku postoji nagovještaj da je Bog odgovorio na Abramovu vjernost smatrajući je „pravednom”. Čini se da odabir jezika prati Abrahama kao glavnog sudionika na pozornici. Postoji mala pomoćna riječ u značenju „za njega“ koja se provlači kroz priču. Prvi redak govori da Jahvina riječ dolazi „Abrahamu”. I u 15,4 i 15,7, kada Jahve govori Abramu, dodana je dodatna zamjenica , אֵלָיו („njemu/mu”), u značenju za Abrama. Autor se koristio Abramom kao referentnom točkom, što čini vjerojatnim da se izraz „njemu/mu” u 15,6 odnosi na Abrama: “i on [Gospodin] mu [Abramu, kao osobna zamjenica za praćenje] uračuna [Abramovu vjernost] kao pravednost”. Inače, srednjovjekovni komentator Rashi (1040. – 1105.) na sličan način čita Postanak 15,6: “Sveti, neka jest blagoslovljen, Abrahamu je to smatrao zaslugom, zbog vjere s kojom se pouzdao u Njega.”

Abraham je otac vjere. Bog je dobar i njegova su obećanja pouzdana. Dok putujemo kroz život na zemlji, ne možemo uvijek sagledati Božju perspektivu u svakoj pojedinoj situaciji, baš kao što Abraham nije mogao vidjeti kako će imati djecu i veliko nasljedstvo. No Abraham je vjerovao Bogu. Stoga, ohrabrimo se! Naša vjera nije jednokratna tvrdnja, već život vjernosti. Možemo se osvrnuti i reći: „vjerovali smo“. S praktične strane, na temelju ovog biblijskog retka možemo naučiti da Bogu ugađamo kada mu vjerujemo. Vjerujemo da su njegova obećanja istinita i sigurna u Isusu Kristu, tako da se ne trebamo bojati budućnosti čak i ako ne znamo kako će ta budućnost izgledati. Živimo i rastemo u vjeri!

Scroll to Top