Kršćanski brakovi – Ef 5,21-33

Efežanima 5,21-33

Standard za kršćanske brakove

Monika Bajić, mag. theol.

Odjeljak iz Poslanice Efežanima 5,21-33 govori o skladnom odnosu bračnih parova koji se ne temelji na zaslugama ili osjećajima, već na poslušnosti Kristu i na primjeru odnosa između Krista i Crkve. Takvi parovi, osnaženi Duhom Svetim, čine snažne temelje zdravih odnosa u Crkvi, koji zauzvrat doprinose jedinstvu u Kristovom tijelu.

Ovaj odlomak je dio takozvanih „popisa dužnosti i odgovornosti“ (Haustafeln) koje također nalazimo u Poslanici Kološanima 3,18 ‒ 4,1 i u Prvoj Petrovoj poslanici 2,13 ‒ 3 ,7; 5,1-5. Iako ovi popisi (iste su imali Grci i Židovi) u drugim poslanicama imaju pomirljivu prirodu, u Efežanima to nije slučaj jer je ovdje ključna tema jedinstvo crkve te upućivanje na ispravno ponašanje u društvenim odnosima koje predstavlja jedno od sredstava za postizanje tog jedinstva. Njihova je svrha ušutkati optužujuće jezike pokazujući kako se kršćani osnaženi Duhom Svetim ponašaju u društvu.

Pavao se prvo obraća suprugama (ne ženskim osobama općenito) i navodi da je njihova uloga „podrediti se“ (glagol koji je izostavljen u ranijim rukopisima) u svemu svojim muževima, što ne uključuje grešno ponašanje od strane muževa (npr. zlostavljanje). Spomenuto podređivanje treba biti dragovoljno i proizlaziti iz poslušnosti Kristu, te treba rezultirati unapređenjem dobrobiti supruge (na isti se način dobit Crkve uvećava zbog pokoravanja Isusu). Zanimljivo su istraživanja koja sugeriraju da su brakovi u ranom židovstvu i kršćanstvu prvog stoljeća slijedili u velikoj mjeri grčko-rimski običaj. Prema tom običaju djevojke su nakon udaje, umjesto podređivanja muževima, ostajale pod vlašću oca ili muškog rođaka (sine manus). Uzimajući u obzir ovaj kontekst, smislenim postaje Pavlov poziv udanim ženama na izgrađivanje jedinstva i sklada u braku podređivanjem muževima umjesto očevima.

Od tri teme koje se ovdje obrađuju (a. ponašanje supruge; b. ponašanje muža; c. Kristov odnos prema Crkvi), moguće je zaključiti da se, s obzirom na duljinu govora koji im je upućen, najviše pažnje pridaje muževima. Pavao opet koristi analogiju Krist ‒ Crkva (Krist ‒ kao model za muža; Crkva ‒ kao model za suprugu) kako bi definirao koju vrstu ljubavi muževi moraju iskazivati. Ključni pojam koji je šest puta upotrijebljen u ovom odjeljku jest ἀγαπάω (voljeti). Ovo nas dovodi do zaključka da glavni predmet nije nadgledanje, već nesebična i bezuvjetna ljubav prema supruzi. Budući da su sretni brakovi u ono vrijeme bili dosta rijetki, ovaj poticaj predstavlja jedinstven način razmišljanja. Iako nije bilo nepoznato da muž i žena razviju istinsku naklonost jedno prema drugome, to je ipak bio bonus, a ne temelj veze. Tako je u temelju grčko-rimskoga bračnog odnosa bila muževa dominacija, koja je u idealnom slučaju bila benigna. Nadalje, reci iz Ezekiela 16,1-14 mogli bi biti osnova za retke 25-26, gdje se Bog prikazuje kao onaj koji se brine za Izrael, umiva ga, ženi i ukrašava sjajem. Ova bračna analogija ima svoje korijene u Starom Zavjetu gdje se Izrael spominje kao Božji bračni partner (usp. Iz 54,5–7; 62,4–5; Hošea).

U nastavku se govori o muževoj ljubavi koja je prirodna kao što je to njegovanje njegova tijela, a supruga i on su „jedno tijelo“ (usp. Post 2,24). Ovo se povezuje s Kristom i sjedinjenjem s njegovim „tijelom“, što predstavlja otajstvo. Pavao u 33. retku sažima ono što je rečeno u recima 25-29, s tim da se ovdje, korištenjem jednine umjesto množine, ističe individualna odgovornost.

Poseban naglaska je stavljen na Isusova djela koja je učinio za Crkvu: spasio ju je (r. 23), dao je svoj život za nju (r. 25), učinio ju je svetom i čistom (r. 26–27) te ju njeguje (r. 29). Ova djela pokazuju koju vrijednost Crkva ima za Isusa, te istovremeno predstavljaju standard prema kojem trebaju biti usmjereni i kršćanski bračni odnosi.

Literatura:

Bell, Albert. Exploring the New Testament world: An Illustrated Guide to the World of Jesus and the First Christians. Nashville: Thomas Nelson, 1998.

Cohick, Lynn H. Women in the World of the Earliest Christians: Illuminating Ancient Ways of Life. Michigan: Baker Academic, 2009.

Hoehner, Harold W. Ephesians: An Exegetical Commentary. Michigan: Baker Academic, 2002.

Snodgrass, Klyne. The NIV Application Commentary: Ephesians. Grand Rapids: Zondervan Academic, 1996.

Scroll to Top