Uvodne misli o Evanđelju po Marku

Uvodne misli o Evanđelju po Marku

dr. sc. Ervin Budiselić

Sustavno proučavanje pojedinih biblijskih knjiga uvijek je korisno jer omogućuje uvid u nešto što se možda neće uočiti običnim čitanjem, a dublji uvid potiče na rast u spoznaji Boga te time i promjenu smjera života. Ovdje donosim nekoliko uvodnih misli o Evanđelju po Marku. 

(1) Poruka evanđelja

Ako pogledamo tekst iz Marka 1,1-3, možemo uočiti da Marko od početka jasno ističe sljedeće:

  1. Poruka Evanđelja započinje u Starom zavjetu.
  2. Evanđelje se primarno bavi pitanjem Isusova identiteta.
  3. Tekst iz Izaije 40, koji Marko na početku spominje, bavi se temom „novog Izlaska“, a fokus je tog teksta obnova Izraela.

Marko započinje svoj spis definirajući ga kao evanđelje te na kraju u 16. poglavlju završava Isusovim nalogom za propovijedanje „evanđelja“. Ovom „inkluzijom“ Marko izražava svoje očekivanje da se propovijeda ono evanđelje kakvo je on definirao u svom dokumentu. Pitanje je kako danas ispričati ovakvo (Markovo) evanđelje. Kada bismo danas nekome počeli govoriti o Isusu na „Markov“ način (spominjući Izaiju, temu Izlaska iz Egipta itd.), pitanje je koliko bi prosječna osoba to razumjela? Umjesto toga, mi najčešće započinjemo s ljudskim problemom (grijeh i pobuna protiv Boga) te potrebom da se taj problema riješi (pokajanje, vjera, obraćenje itd.). Dodatno, Isusova Pashalna (Posljednja) večera koju slavi s učenicima također je povezana s tematikom Izlaska iz Egipta što daje dodatan prizvuk njegovoj žrtvi kao stvarnom Izlasku = oslobođenju od ropstva (vidi Luka 9,31).

Osim toga, Markov naglasak na obnovi Izraela otvara jednu drugu veliku i zanimljivu temu, a to je odnos kršćanstva i judaizma.

(2) Vlast i služenje

Riječi glasa s neba iz Marka 1,11, “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!”, predstavljaju spoj dva starozavjetna teksta, iz Ps 2,7 i Iz 42. Nijedan starozavjetni navod u Novom zavjetu nije slučajan, već njima autori žele nešto poručiti. No, da bismo “uhvatili” njihovu poruku, prvo moramo prepoznati odakle navod dolazi i moramo razumjeti taj tekst u njegovom izvornom kontekstu. Dakle, što nam ova dva teksta govore o Isusu tj. njegovu identitetu? Ps 2 govori o Isusu kao o moćnom kralju, a Iz 42 govori o Sluzi/Robu koji će patiti. Ove su dvije slike Isusa jako važne za Marka, jer će u prvome dijelu opisivati Isusov autoritet, a u drugom će mu dijelu naglasak biti na patnji.

Budući da Marko prikazuje Isusa kao model za učenike, ove dvije teme tj. slike Isusa izrazito su bitne i za nas danas. Znamo da oni koji su moćni i snažni te imaju dobre veze upotrebljavaju taj svoj položaj da sve i svakoga podrede sebi kako bi si olakšali život, izbavili se od patnji i problema te imali „lagodan život“. Isus ima svu moć, ali ju ne upotrebljava za sebe već za druge. To je test na kojem mnogi crkveni voditelji i kršćani općenito mogu vrlo lako pasti.

(3) Vjerske vođe i narod

U prvih nekoliko poglavlja Evanđelja po Marku vrlo je jasno uočljivo da vjerske vođe od samih početaka imaju problem s Isusom, a nasuprot tome, Marko ističe pozitivne reakcije “raje” prema Isusu. Prisutna je, dakle, sljedeća oprečnost: vjerski stručnjaci protive se Onomu koga zastupaju i predstavljaju i o kome poučavaju druge, a narod hrli k Isusu i sluša ono što im on govori.

Priča o narodu postaje zanimljiva u četvrtom poglavlju gdje Isus upotrebljavajući prispodobe iznosi svoje pouke, ne želeći da ga narod površno slijedi. Iz čega proizlazi ta razlika između naroda i vjerskih vođa? Budući da Marko ukazuje na to kako se u Isusovim riječima i djelovanju jasno ističe njegov autoritet koji otkriva njegov identitet, očito je da je vjerskim vođama Isusov autoritet prijetnja. Narod nema autoritet i zato je otvoreniji za prihvaćanje Isusova autoriteta. Vjerski vođe imaju vjersku vlast, te im stoga Isus ne odgovara. Njihovo protivljenje Isusovu autoritetu očito ih tjera da odbace njegov identitet i da ga već na početku Markova evanđelja proglase Belzebubom.

Onda kao i danas, vjerski vođe lako se mogu “poskliznuti” na pitanju autoriteta te umjesto da budu pastiri Božjeg naroda, mogu se početi ponašati kao “gospodari” tuđe vjere ili “lokalni šerifi”.

Dakle, u prvih nekoliko poglavlja Evanđelja po Marku iznosi se osnovna misao kao polazište za brojne teške i duboke teme koje čekaju da budu otkrivene. No da bismo ih otkrili, potrebno je kopati i proučavati biblijski tekst.

Scroll to Top