Volja Božja

Volja Božja – Iz leksikona za evanđeosko kršćanstvo

dr. sc. Stanko Jambrek

Volja Božja (hebr. ‘ābâ, rāsôn, hāpēs; grč. thelō/thelēma, boulomai/boulē, eudokia, volja, želja, naklonost, nakana), Božja odluka koja se objavljuje u stvaranju i u povijesti. Može značiti poziv, zapovijed i zahtjev. Suverena volja Božja otkriva predodređeni Božji plan za sve što se zbiva u svemiru, posebice otkriva njegov plan za svijet. Ne očekuje suradnju čovjeka, a ishod je predodređen. Ta je Božja volja objavljena u njegovoj Riječi, Bibliji (v. Rim 11,33-36; Dj 2,23; Otk 4,11).

Volja Božja kao pojedinačan plan za svaku osobu iskazuje Božju želju da čovjek iskusi i živi njegovu volju. To je Božji detaljan plan za svakog pojedinca. Da bi se ispunila ova Božja volja u življenju čovjeka, potrebna je njegova suradnja s Bogom. Čovjek treba povjerovati i prihvatiti Božji plan za svoj život, a onda po njemu živjeti. Na ostvarenje Božjeg plana za individualne osobe utječu odluke koje ta osoba donosi u življenju. Volja Božja za čovjeka nikada nije u sukobu s Božjom voljom koja je objavljena u Svetom pismu. Volja Božja sadrži i moralne standarde po kojima trebaju živjeti svi ljudi, a posebice kršćani. Moralni standardi objavljeni su u Svetom pismu, a najpoznatiji su Deset zapovijedi i Propovijed na gori.

Isus Krist i Božja volja. Najvažniji Isusov zadatak bilo je vršenje Božje volje. On je izjavio: “Jer ne siđoh s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla” (Iv 6,38). Ta je volja trebala dovesti muškarce i žene u ispravan odnos s Bogom: “A volja onoga koji me posla jest da nikoga od onih koje mi dade ne izgubim, već da ga uskrisim u posljednji dan” (Iv 6,39). “Da, volja je Oca mog da svaki koji vidi Sina i vjeruje u nj dobije život vječni i da ga ja uskrisim u posljednji dan” (Iv 6,40).

Svrha Isusova života bila je ispuniti Božju volju, a tajna njegove duhovne snage bila je u vršenju Božje volje: “Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao i dovršim njegovo djelo” (Iv 4,34). Snaga koja je bila evidentna u Isusovu životu povezana je s Božjom voljom (Iv 5,30; 7,16; 8,28; 14, 24; Mt 26,39).

Važnost volje Božje. Volja Božja određuje vječnu sudbinu svake osobe, a ona ovisi o vršenju Božje volje. Svaki se čovjek treba odazvati Božjem planu otkupljenja za svoj život, jer “su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!” (Mt 7,14). Isus je izjavio: “Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca” (Mt 7,21). Apostol Ivan je nadodao: “A svijet sa svojom požudom prolazi; a tko vrši volju Božju, ostaje zauvijek” (1 Iv 2,17). Odnos vjernika s Isusom temelji se na vršenju njegove volje jer on je rekao: “Jer tko god vrši volju Božju, on mi je brat, sestra i majka” (Mk 3,35; Mt 12,50).

Poznavanje volje Božje važno je za kršćane jer im daje smjernice za život budući da čovjek nije u stanju upravljati svojim putovima. Prorok Jeremija to ističe: “Znam, Jahve, da put čovjeka nije u njegovoj vlasti, da čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje!” (Jr 10,23), a prorok Izaija potvrđuje: “Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio” (Iz 53,6).

Bog jedini zna svu budućnost. Čovjek može djelovati u sadašnjosti i sjećati se prošlosti. Može planirati budućnost, ali jedino Bog ima pravu spoznaju budućnosti: “Ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije! Onaj sam koji od početka svršetak otkriva, i unaprijed javlja što još se nije zbilo!” (Iz 46,9-10).

Vršenje volje Božje rezultira duhovnom zrelošću i zdravom doktrinom (Iv 7,17), uslišanim molitvama (Iv 9,31; 1 Iv 3,22; 5,14), donosi duhovne blagoslove (Heb 10,36; Pnz 28,1-2) i pomaže izbjeći kaznu (Pnz 28,15; Lk 12,47; Heb 12,5-9).

Literatura: volja Božja. 2007. U: Stanko Jambrek, prir. Leksikon evanđeoskoga kršćanstva. Zagreb. Bogoslovni institut i Prometej. (Koristi se uz dozvolu nakladnika.)

Scroll to Top