Zašto Bog dozvoljava zlo?

Zašto Bog dozvoljava zlo?

dr. sc. Ervin Budiselić

Vrlo praktično i vrlo teško pitanje… posebice za one koji se suočavaju sa zlom, nasiljem ili nepravdom. Pokušat ću dati odgovor na to pitanje tako što ću postaviti dva protupitanja. Prvo: predstavlja li sve što se događa na ovome svijetu izraz Božje volje? Naime, s obzirom na stav prema kojem je Bog sveprisutan i svemoguć, postoje kršćani koji smatraju da sve što se događa na ovome svijetu na neki način predstavlja izraz Božje volje, bilo da Bog aktivno sudjeluje u tome i nešto napravi bilo da pasivno dopusti da se nešto nekome dogodi. Za ovo drugo primjer može biti neka prometna nesreća: da je htio, Bog je to mogao spriječiti – on to nije napravio – dakle, očito postoji neki razlog zašto to nije napravio – ne možemo razumjeti i/ili pojasniti zašto, ali očito postoji neki dublji Božji plan u ovoj nesreći – ta je nesreća bila Božja volja.

Shvaćam zašto ovakav pristup zvuči privlačno nekim vjernicima, jer se svako zlo, koliko god strašno i nerazumljivo, može zapakirati pod etiketom „čudesnih i nerazumljivih Božjih putova“, no skrećem pažnju na sljedeće: molitvom „Oče naš“ Isus uči svoje učenike da mole „Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!“ (Matej 6,10). Samo ovaj redak te molitve pokazuje nam da nas Isus uči kako treba moliti da se Božje kraljevstvo/volja ostvari na ovome svijetu, što pretpostavlja da sve što se događa pod suncem ne predstavlja izraz Božje volje.

Ovo istovremeno ne negira Božju moć, suverenost, kontrolu ili autoritet, već nam ukazuje na jednu drugu istinu: Bog dopušta postojanje svijeta u kojem se njegova volja ne vrši uvijek. Budući da je to tako, nije valjan prigovor onih koji kažu da postojanje zla na ovom svijetu dokazuje da Bog (ako postoji) ili nije dovoljno snažan da ga porazi ili nije dobar jer dopušta postojanje zla. Ovaj prigovor ne stoji jer problem nije u Božjoj snazi ili dobroti. Nadalje, budući da Bog dopušta postojanje svijeta u kojem se uvijek ne vrši njegova volja, to znači da sve što se događa na ovome svijetu ne možemo uvijek povezivati s Božjim karakterom, kao kad se propituje: Bože, kako si mogao dozvoliti ovo? Kakav si ti to Bog? Dolazi dan kada će Bog suditi svijet i raskrstit će sa zlom u svim oblicima, ali do tada Bog trpi ovaj svijet, djeluje u njemu, poziva ljude na spasenje i sam je preuzeo na sebe trpljenja ovoga svijeta kada je postao čovjekom i dao svoj život za nas.

Drugo pitanje mi je nedavno upućeno u jednoj grupi mladih: „Zašto Bog jednostavno ne uništi Sotonu?“ Proizlazi zaključak da bi problem zla bio riješen ako bi Bog uništio Sotonu. Međutim, ako poznajemo biblijsku priču iz prvih nekoliko poglavlja Knjige Postanka, onda znamo da je Sotona taj koji se prvi buni protiv Boga i nakon toga zavodi i potiče ljude na isto. Nakon toga Bog proklinje Zmiju, kažnjava čovjeka te čovjek biva izbačen iz Edenskog vrta, tj. iz zajedništva s Bogom. Čovjek tada, osim što je odvojen od Boga, potpada pod sotonsku vlast. I ne samo da je pod vlašću i utjecajem Zloga, nego i sam u sebi začinje i rađa grijeh koji se onda očituje i preljeva u čovjekove osjećaje, misli, ponašanje i odnose. Vrlo brzo, kako čitamo u Postanku 6, zemlja se, umjesto blagoslovom (Postanak 1), ispunila „nasiljem“ (heb. hamas, Postanak 6,11).

Dakle, što bi Bog postigao time što bi uništio Sotonu? Bi li time problem zla bio riješen? Odgovor glasi: ne bi, iz dva razloga. Prvo, čak i kad bi Bog uklonio Sotonu „sa scene“, problem grijeha i zla još uvijek ostaje jer je ljudsko srce izvor zla. Čovjek koji se nalazi izvan zajedništva s Bogom, sa ili bez Sotone, i dalje predstavlja izvor zla i pobune protiv Boga. I da nema Sotone, ljudi bi bili i dalje zli. Drugo, u Postanku 3,14 nailazimo na pomalo čudan govor u kojem Bog osuđuje zmiju i kaže joj da će se hraniti zemljom, a onda čovjeku govori kako će se i on „vratiti“ (dosl. „obratiti“, heb. šuv) u zemlju (Postanak 3,19). Ova dva teksta ishodište su biblijskog učenja o vlasti Sotone nad smrću i ljudskim rodom (npr. vidi Hebrejima 2,14-15), što nam ukazuje na činjenicu da bi Bog, kada bi uništio Sotonu, tada neminovno morao uništiti i ljude koji se nalaze pod njegovom vlašću. No istina je upravo suprotna: Bog ljude želi spasiti!

Scroll to Top