Hevel – hebrejska riječ koja mijenja pogled na život

Hevel – hebrejska riječ koja mijenja pogled na život
Monika Bajić, mag. theol.

„Ispraznost nad ispraznošću… sve je ispraznost“ (Prop 1,2; KS). Ovim riječima započinje Knjiga Propovjednika, knjiga koja se zbog svoje tematike i stila često doživljava kao jedna od najspecifičnijih knjiga Staroga zavjeta. Na prvi se pogled može činiti da njezina poruka odudara od ostatka biblijske objave. Govori o prolaznosti ljudskoga rada, ograničenosti mudrosti, neizbježnosti smrti i nesigurnosti života. Zbog toga se mnogi pitaju uklapa li se Propovjednik uopće u biblijsku poruku nade?

U razumijevanju toga pitanja važnu ulogu ima ključni pojam knjige, hebrejska riječ hevel (הֶבֶל). Hrvatski prijevodi često je prevode kao „ispraznost“, no njezino izvorno značenje mnogo je šire. Hevel doslovno znači „dah“, „para“ ili „dašak“. Riječ priziva sliku daha koji se nakratko pojavi u hladnom zraku pa iščezne. Ne označava nužno nešto bezvrijedno, nego nešto prolazno, krhko i neuhvatljivo.

Riječ hevel imenica je muškog roda u jednini, izvedena iz korijena ה־ב־ל (h-b-l). Pojavljuje se i u množini הֲבָלִים (havalim), osobito u formuli epiteta hevel havalim („ispraznost nad ispraznošću“) koja je tipična za hebrejski stil naglašavanja. Septuaginta prevodi hevel grčkom riječi ματαιότης (mataiotēs), a Vulgata latinskom riječju vanitas. Budući da obje riječi mogu označavati ispraznost ili ništavnost, u kršćanskoj je tradiciji naglasak često stavljen upravo na ideju ispraznosti, dok je izvornom hebrejskom poimanju bliža slika prolaznosti i nestalnosti života.

Zanimljivo je da se ista riječ pojavljuje već u Knjizi Postanka. Abel, drugi sin Adama i Eve, na hebrejskom se zove „Hevel“. Njegov kratak i tragično prekinut život simbolično potvrđuje značenje njegova imena, pokazujući koliko je ljudski život krhak i prolazan. Tako se već od početka ljudske povijesti čovjek prikazuje poput daha – nakratko se pojavi i potom nestane.

U Propovjedniku se riječ hevel pojavljuje čak trideset i osam puta. Njome se opisuju ljudski užici, trud, bogatstvo, mudrost, pa čak i sam život. No cilj knjige nije čovjeka odvesti u očaj, nego u mudrost. Propovjednik ne tvrdi da ljudski napori nemaju vrijednost, nego upozorava da nijedna prolazna stvar ne može postati konačni temelj smisla. Problem nastaje onda kada čovjek od nečeg privremenog očekuje ono što jedino Bog može dati. Upravo zato pojam hevel u drugim dijelovima Staroga zavjeta može označavati i idole. U Ponovljenom zakonu Bog kori narod jer se okreće „ništavnim idolima“ (hevel; 32,21). Idoli su prolazne stvarnosti koje čovjek uzdiže na mjesto Boga. U tom smislu Propovjednik postaje iznimno suvremena knjiga. I danas čovjek lako pridaje pretjeranu važnost uspjehu, novcu, ugledu, užitku ili vlastitoj sigurnosti, očekujući od njih trajno ispunjenje. Međutim sve su to stvarnosti koje prolaze.

Propovjednik stoga ne promiče pesimizam, nego realizam prožet vjerom. Čovjekov trud ima vrijednost, radost života ima vrijednost, mudrost ima vrijednost, ali nijedna od tih stvarnosti nije apsolutna. Sve je dar i sve je ograničeno. Upravo prihvaćanje vlastite prolaznosti otvara prostor poniznosti, zahvalnosti i povjerenju u Boga. Zato knjiga završava riječima koje daju ključ za razumijevanje svega prethodnog: „Poštuj Boga i vrši njegove zapovijedi jer je to bit svakog čovjeka“ (Prop 12,13; SHP). Nakon svih promišljanja o prolaznosti života, Propovjednik ne završava beznađem, nego pozivom na vjernost Bogu. Smisao života ne nalazi se u bijegu od prolaznosti, nego u ispravnom odnosu prema onome što prolazi i prema Onome koji ostaje.

Ova biblijska perspektiva poziva i današnjeg čitatelja da preispita vlastite prioritete. U vremenu u kojemu smo okruženi materijalnim dobrima, poplavom informacija i stalnim potrošačkim sklonostima, lako je izgubiti osjećaj za ono što trajno ostaje. Propovjednik nas podsjeća da su sve te stvari (premda često lijepe i korisne) ipak samo kao dah. Ako to shvatimo, možemo živjeti slobodnije, bez iluzije da u njima nalazimo konačno ispunjenje. Na taj način poruka riječi hevel nije samo upozorenje o prolaznosti nego i poziv na traženje trajnoga u Bogu.