Božja ili konjska snaga?

Monika Bajić, mag. theol.

Mnogi studenti hebrejskog jezika dosta rano u svojem studiju nauče hebrejsku riječ sus (סוּס), u značenju ‘konj’, jer je korisna za paradigme imenica. Za razliku od današnje upotrebe konja, uglavnom za sport i rekreaciju, u biblijska su vremena konji uglavnom služili u druge svrhe. Zapravo, čak nisu ni služili prije svega za prijevoz ili u poljoprivredi. Umjesto toga, upotrebljavalo ih se u vojne svrhe. Oni su u biblijskom svijetu bili ono što danas predstavlja tenk. Hebrejska riječ sus obično se pojavljuje u biblijskim redcima gdje se govori o mačevima, strijelama, lukovima, štitovima, oružju, ratnicima ili bitkama.

Dakle, u Bibliji su konji predstavljani kao važno sredstvo ratovanja. Teološki gledano, u Bibliji nailazimo na tri vrlo važne i povezane izjave o konjima. Prvo, Bog je dao Izraelu pobjedu nad neprijateljima koji su bili opremljeni konjima. U mnogim se redcima govori o tome kako Bog spašava Izrael od neprijateljskih ratnih konja. Ogledan primjer nalazi se u Izlasku 15,19: „Kad su faraonovi konji [sus], kola i konjanici ušli u more, BOG je na njih vratio morske vode, a Izraelci su po suhome prošli posred mora.“ (SHP). I na mnogim se drugim mjestima spominju ovakve vrste pobjeda (Izl 14,9.23; Pnz 11,4; Jš 11,4.6.9; Ps 76,6).

Drugi teološki aspekt ne odnosi se na prošlost nego na budućnost. Ljudi bi se trebali pouzdati u to da će Bog osigurati pobjedu, a ne ovisiti o konjima: „Neki se pouzdaju u konje [sus] i kola, a mi se uzdamo u svog BOGA.” (Ps 20,7; SHP). Ljudi koji danas žele živjeti prema Bibliji mogli bi reći: „Neki se uzdaju u tenkove, a neki u vojne bespilotne letjelice, ali mi se uzdamo u ime Gospodina Boga našega.“

U proročkim se knjigama često ističe da je najgore što ljudi mogu učiniti jest to da se pouzdaju u vojnu moć koja dolazi od konja, umjesto da se oslanjaju na Boga: „Teško [hoy] onima koji po pomoć idu u Egipat. Oslanjaju se na konje [sus], brojna bojna kola i snažne ratnike konjanike, umjesto da gledaju Svetog, i od BOGA zatraže pomoć. Ali on je mudar. Može donijeti propast [ra] i ne povlači svoju riječ. Ustat će protiv kuće zlih [raa], protiv onih koji pomažu zlikovcima. Egipćani su samo ljudi, nisu Bog. Konji [sus] su im od mesa, a ne od duha [ruakh]. Kada BOG ispruži ruku, posrnut će pomagač, a past će i onaj kome pomaže – obojica će propasti zajedno.“ (Iz 31,1-3; SHP; usp. Ez 17,15). Iako su konji bili u vojnom pogledu neizmjerno važni i moćni, nisu se mogli usporediti s moći koja dolazi od Boga.

Treće i povezano s već rečenim odnosi se na to da su konji zabranjeni u Izraelu; „Kralj si ne smije uzeti previše konja [sus] i ne smije slati narod natrag u Egipat u zamjenu za još konja [sus].“ (Pnz 17,16; SHP). U činu otpadništva kralj se Salomon hrabro oglušio o ovu zapovijed (1 Kr 4,26; 10,25-29). Naredni su kraljevi učinili isto, tako da Izaija kasnije oplakuje zbog toga što je zemlja puna ne samo idola nego i konja (vidi Iz 2,7). Mihejina vizija o Bogu koji čisti Izrael uključuje ove riječi: „’U to vrijeme’, kaže BOG, ‘uništit ću ti konje i razbiti kola.’“ (Mih 5,10; SHP). Baš kao što u Novom zavjetu Isus odbija uzeti mač (Mt 26,52; 5,39; Lk 22,51; Iv 18,11), u Starom zavjetu Bog želi da Izrael bude oslobođen konja.

Bitno za razumijevanje ovih starozavjetnih odlomaka jest predodžba o tome da su konji u biblijskom Izraelu imali sasvim drugu ulogu nego u modernom svijetu. Hrvatski ‘konj’ i hebrejski sus odnose se na istu životinju: definicije iz rječnika savršeno se poklapaju. Međutim, uloge konja u društvu onda i sada značajno se razlikuju. Hebrejska riječ sus pripadala je onom području u kojem se danas upotrebljavaju riječi poput „tenk“, „projektil“, „bombarder“ i „dron“. Izazovna poruka Biblije (posebno za one koji žive u zemljama s naprednom vojskom) odnosi se na to da se ne bismo trebali pouzdati u vojnu moć svoje nacije niti ulagati u vojno oružje, već bismo se umjesto toga trebali oslanjati na Boga koji je moćniji od bilo kojeg oružja.