Druga nedjelja došašća, MIR

Palimo drugu, tzv. pomirbenu ili betlehemsku svijeću, koja simbolizira mir.

Psalam 85, 1-2, 8-13; Izaija 40,1-11; 2 Petrova 3,8-15a; Marko 1,1-8

dr. sc. Dalia Matijević

U potrazi za tim svetopisamskim mirom, prošećimo nježno, kao na prstima, redcima Psalma 85.

Čujmo. Gospod daje što je dobro. Psalmist je zahvalno razdragan za Božje milostivo izlijevanje dobrobiti i blagostanja na narod. No odmah naslućujemo da tu Bogom danu dobrobit ne uživa bilo kakav narod, već, psalam kaže, narod kojemu je u cijelosti uklonjena krivnja i pokriven baš svaki grijeh. Narod okupan bezgrešnom nevinošću, narod preplavljen pravdom i istinom, narod uronjen u dobrotu, ljubav i svaku drugu vrlinu.

Takav narod uživa ispunjenje Božjeg obećanja mira i spasenja. Takav narod živi u prisustvu gotovo opipljive slave Božje. Takvi ljudi nastanjuju prostor, fizički i duhovni, gdje se susreće i ljubi sve što je dobro, sve ono što rađa dobrim plodom.

I opet otvaramo uvijek isto pitanje… Kako tu viziju pomiriti sa zbunjujućim okolnostima svijeta u kojem danas živimo? Svijeta koji je ovaj put ironično sjedinjen zajedničkom brigom više no ikad? Kako ćemo se ovaj put umiriti da čujemo glas koji u pustinji iz punine grla snažno viče radosnu vijest?

Svetopisamska vizija donosi zanosni mir koji korača tragom Božjih stopa. To je primanje duboke utjehe i ohrabrenja. Iscjeljujuće izmirenje u kojem svi naši mačevi i koplja bivaju bespovratno pretvoreni u čvrste plugove. To je dinamični, zahtjevni, borbeni mir koji nesmiljeno pred sobom briše svako brdo, prijevoj i strminu arogantne samodopadne ljudskosti. To je taj kozmički, sveobuhvatni, svedirajući, univerzalni shalom čija snaga ne jenjava, zanos ne kopni, pjesma ne utihne.

Iz tog i takvog mira izvire duboka poezija smislenog življenja, iskazana kroz jednostavnu i poniznu molitvu:

César Chávez, Molitva borbenih ratara / Oración del Campesino en la Lucha (prijevod autorice):