Izaberite jezik BIBLIJSKI INSTITUT Zagreb

Biti Isusov učenik (7)

Biti Isusov učenik (7) - BIBLIJSKI INSTITUT Zagreb

Biti u zajednici ljubavi i pomirenja

Matej 18,21-35, Ivan 13,34; 17,13-26
Isus nas je pozvao da ga slijedimo, ali ne sami, već uvijek u zajednici učenika. Pozvao nas je da budemo jedno, ali ne jednoobrazni već jedinstveni u evanđelju i misiji. U molitvi molimo Oče naš, a milost, oproštenje i ljubav dijelimo jedni s drugima. Isus poziva učenike da žive u zajednici ljubavi i pomirenja jer zna da je samo unutar zajednice moguć duhovni rast i ispunjenje njegove misije. Isus nikad nije pozvao pojedince da ga slijede sami, već je uvijek pozivao pojedince da budu dio zajednice. Kao što nema pravog kršćanstva bez učeništva, tako nema ni učeništva bez zajedništva. Nanovorođeni vjernik jedino unutar zajednice može odrasti i postati učenik koji će ispuniti Kristovu misiju.

Novi zavjet ne poznaje individualno kršćanstvo. Ovca nikada ne pase sama, uvijek je dio stada. Ako je sama, to znači da je zalutala. Individualno kršćanstvo bez pripadnosti i odgovornosti lokalnoj zajednici vjernika suvremeno je pomodarstvo. Mnogi su vođeni duhom ovog vremena u kojem svatko radi ono što misli da je ispravno u njegovim očima. Mnogi izabiru naizgled lakši put, dok je sve manje onih koji su spremni dati još jednu milju milosti bratu i sestri ili samom sebi. U Kristovom timu nema slobodnih strijelaca i solo igrača.

Učinkovitost u misiji posljedica je zajedništva. Da bi ispunili Isusov poziv i poslanje, i postali učenici slični učitelju, opremljeni ribari, ljudi koji će ispuniti njegovu misiju, pripadnost, ali i odgovornost u zajednici nema alternative. Zašto je zajednica toliko bitna? Zato što je Crkva Božja zamišljena kao obitelj. Crkva je Kristovo stado, građevina, tijelo i zaručnica koju toliko ljubi da je dao svoj život za nju da je otkupi. Ako je Crkva Isusu toliko bitna, tada bi i nama trebala biti bitna. Ne može se biti dio apstraktnoga univerzalnog tijela Kristova ako nismo dio konkretnoga lokalnog tijela zajednice. Ne može se ostati povezan s glavom, a odvojen od tijela. Ne može se ljubiti Krista kao glavu, a ne podnositi udove u njegovom tijelu. Bez zajedničke koordinacije svih udova u Kristovom tijelu nema ni duhovnog kretanja naprijed.

Crkva u ovom kontekstu ima dvostruku ulogu i poslanje. Prvo, ona je Božje preobražavajuće sredstvo koje svakog pojedinog vjernika čini učenikom sve sličnijim Isusu. Samo u zajednici Bog može našu sebičnost preoblikovati u velikodušnost, našu ograničenost i ogorčenost u milosrđe i ljubav, a našu zabrinutost u povjerenje. Za naš duhovni rast u sličnosti s Isusom Bog upotrebljava svoju Riječ, Duha Svetoga, ali također i druge vjernike. Oni će nas često ohrabriti, potaknuti, opomenuti, ali nekada razočarati i povrijediti i tako nam dati priliku da opraštamo i pritom se opet vježbamo biti slični Isusu. Taj trening, iako se nekada čini da imamo ubrzani tečaj, traje dok god živimo na ovoj zemlji.

Svi koji smo dio zajednice imat ćemo priliku postati slični Isusu i iskazati milosrđe i praštanje onima za koje smatramo da to ne zaslužuju. Kada mislimo da smo vrlo milosrdni te poput Petra spremni oprostiti i do sedam puta, sjetimo se Isusove računice. Njegovo je milosrđe sedamdeset puta veće od našeg najvećeg. Kad važemo tko i koliko nama duguje, sjetimo se nemjerljivog duga koji je Isus nama besplatno oprostio.

Oproštenje koje smo besplatno primili Isusa je skupo koštalo. Oprostiti, prijeći preko povreda, gledati ono najbolje u bratu i sestri, smatrati ih boljim od sebe, zahtijeva potpuno umiranje samom sebi. Ali zar Isus nije rekao da se njegovi učenici moraju odreći samoga sebe ako njega žele slijediti? Zajednica je Božji alat koji služi tome da bi se obračunali s našim povredljivim i ponositim egom. Da bi jedna zajednica opstala nije samo potrebno naviještati evanđelje s propovjedaonice, to evanđelje se treba dijeliti i u klupama među vjernicima. Jer bez ljubavi i praštanja nema zajednice, a bez zajednice nema učeništva, a bez učeništva nema misije.

Danas je moderno proizvoljno birati vjernike koji nama odgovaraju kao zamjena za život u lokalnoj zajednici. Problem kod takvog biranja je što uvijek izabiremo istomišljenike, one koji nam odgovaraju, koji su nam slični, no Bog je lokalnoj zajednici dao toliku raznolikost da svaki pojedini vjernik u njoj biva obogaćen i obogaćuje druge. Samo u zajednici učimo istinski ljubiti jer ljubav ne bira, ona prihvaća svakoga kao dar.

Ni mi, ni Crkva, ne postojimo samo radi sebe. Crkva je također božansko preobražavajuće sredstvo svijeta. Crkva treba biti mjesto susreta sa živim Bogom, a Boga se susreće tamo gdje se istina živi u ljubavi. Ona u svijet donosi predokus i miomiris Kraljevstva koje uskoro dolazi, a u Crkvi već treba biti prisutno. Crkva je ispružena Kristova ruka s kojom On radi u svijetu. Krist koji će uskoro doći i preuzeti vlast koju ima nad svim već je Kralj i Gospodin u svojoj Crkvi. Crkva je njegova i on je gradi. No kako Isus gradi svoju Crkvu? On je rekao: “Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.” (Iv 13,35). Oca je molio da budemo jedno da bi svijet vjerovao.

Jedino Crkva u kojoj braća i sestre ljube jedni druge nesebičnom, požrtvovnom i kristolikom ljubavlju može ispuniti svoju misiju. Tada će Crkva mrežom evanđelja koja je isprepletena istinom i ljubavlju zahvatiti ovaj svijet, i u Ovom svijetu izvršiti utjecaj koji ostaje i nakon svijeta. Jer ljubav ostaje, i ono što je učinjeno iz čiste ljubavi prema Kristu, braći i sestrama te izgubljenom svijetu ostavlja vječne plodove.

Za učenike Isusa Krista zajednica nije alternativa. Život u zajednici naš je poziv i poslanje. Nitko nije dovoljno zreo vjernik da bi prerastao zajednicu te da ne treba rasti u milosti i ljubavi. Dok smo god na zemlji trebamo zajednicu jer je ona Božje sredstvo kroz koje nas suobličuje Kristu i oprema da ispunimo njegovu misiju. Može li itko od nas to sam? Dopustimo Duhu Svetom da nas vodi, ispuni i upotrijebi, da naše crkve budu zajednice pomirenja i ljubavi, mjesto susreta sa živim Bogom. On će to i učiniti u nama i kroz nas na način koji to ne možemo niti zamisliti.

Molitva: Hvala ti, Gospode, za tvoj dar, Crkvu u koju si me pozvao da rastem i da ti služim. Upotrijebi nas, Gospodine, da zajedno budemo čvrsta mreža koju upotrebljavaš da bi zahvatio i spasio svijet.

 

Prethodno učenje