Najmanji ili najveći u kraljevstvu?

Što znači da će oni koji ukinu zapovijedi biti najmanji u kraljevstvu Božjem, a oni koji ih vrše veliki?
dr. sc. Ervin Budiselić

Sol zemlje i svjetlost svijeta (Mk 9, 50; 4, 21; Lk 14, 34–35; 8, 16)

13»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.« 14»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. 15 Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. 16 Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«

Kršćanski zakon – usavršenje Mojsijeva

17»Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. 18Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. 19Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.«

Čitajući 5. poglavlje Matejeva evanđelja, od 13. do 19. retka, može se uočiti da je u našim Biblijama taj dio podijeljen dvama podnaslovima: od 13. do 16. retka Isus govori da su njegovi učenici sol i svjetlo, a od 17. do 19 retka govori o svom odnosu prema Zakonu. Naizgled je riječ o dvjema nepovezanim temama. No nije baš tako.

Prvo, trebamo istaknuti da je svaki prijevod Biblije ujedno i tumačenje (netko je za nas protumačio i preveo grčki i hebrejski tekst). Osim toga, ono što nalazimo u našim Biblijama, a nije bilo dio izvornih biblijskih tekstova, jesu naslovi i podnaslovi. Naime, svako uredništvo Biblije, kako bi pomoglo čitateljima, biblijskom tekstu dodaje naslove i podnaslove. To je ponekad dobro, a ponekad loše. Loše je onda kada podnaslov glumi “Berlinski zid” i razdvaja tekst Svetoga pisma na dijelove koji pripadaju zajedno i koji bi se trebali čitati i razumijeti kao cjelina.

Drugo, ako pogledamo ovaj dio o soli i svjetlu, to jest da su neki ljudi sol zemlje i svjetlo svijeta, nemamo konkretan odgovor na pitanje što je to što soli daje slanost, a svjetlo čini svjetlom. Istina, Isus u Mt 5,16 spominje dobra djela, ali dobra djela mogu se različito definirati. Ono što je meni dobro, tebi ne mora biti dobro, itd.

No ako Matej 5,17–19 uzmemo kao nastavak u kojem Isus pojašnjava što čini sadržaj soli i svjetla o kojem govori u 5,13–16, tada dolazimo do sljedećeg značenja: od 5,17 Isus pojašnjava kako on nije došao ukinuti Zakon i Proroke, nego ih ispuniti. Zatim govori o tome da onaj koji ne bude vršio ni najmanju zapovijed i druge bude učio da čine isto biti najmanji u kraljevstvu Božjem. Vrijedi i obrnuto. To znači da je ispunjavanje Zakona i Proroka ono što donosi sol i daje svjetlost. Samo oni koji slijede Isusov put tumačenja i ispunjavanja Zakona i Proroka mogu biti sol i isijavati svjetlo.

Treće, pogledajmo sada pobliže dio u 5,17–9. Ovaj tekst („ispuniti Zakon“) može se protumačiti na nekoliko načina:

• Isus je ispunio Zakon te on više ne vrijedi za nas danas
• Isus je došao ispuniti svrhu Zakona. Zakon time nije ukinut, već su njegova svrha i funkcija promijenjene. Zakon i dalje odražava Božji moralni standard, ali pojedine stavke Zakona ne vrijede za vjernike jer ne živimo pod Starim Savezom.
• Zakon se dijeli na moralni, civilni i ceremonijalni. Prema tom shvaćanju, za kršćane danas vrijedi samo moralni dio Zakona. Isus je ispunio ceremonijalni dio Zakona, a civilni dio odnosi se samo na Izrael.

No postoji još jedno tumačenje koje se temelji na poznavanju biblijskog konteksta Isusova vremena. Naime, u judaizmu Isusova vremena govor o „ukidanju“ i „ispunjavanju“ Zakona bio je povezan s tumačenjem Zakona. Nisu se svi Židovi Isusova vremena slagali oko toga kako tumačiti Toru, jednako kao što se ni kršćani danas ne slažu oko tumačenja Biblije.

Naime, neki je rabin mogao protumačiti biblijski tekst na način da promaši njegovo značenje i namjeru te bi na taj način onemogućio onima koji prihvate njegovo tumačenje da ispune ono što Bog od njih traži. Za rabina koji bi tako protumačio Pismo reklo bi se da je „ukinuo“ Pismo, S druge strane, za tumačenje koje ljudima omogućuje da ispune Božju volju reklo bi se da je taj rabin „ispunio“ Pismo.

Da ponovimo: „ukinuti“ ili „ispuniti“ Pismo znači protumačiti ga tako da to tumačenje ljudima omogućuje ili onemogućuje da budu poslušni Bogu (primjer za to nalazimo u Marku 7,6–13).

Ovaj dio Mateja završava Isusovom napomenom da će oni čije tumačenje ukida Zakon i Proroke i koji tako uče druge biti najmanji u kraljevstvu Božjem, a oni koji budu ispravno tumačili Pismo i tako učili druge bit će veliki u kraljevstvu Božjem. Isus ovdje ne govori o naučavanju hereza ili promicanju učenja koja se protive Božjoj objavi. On misli na učenja koja, u okviru pravovjerja, IPAK ljude zakidaju da budu poslušni Bogu u svemu. 

Poučavanje nosi veliku odgovornost. Slično govori i Jakov kada napominje da ne bude mnogo učitelja, jer će oni biti strože suđeni. Kako tada, tako i danas: svojim dobronamjernim i iskrenim tumačenjem Pisma, često i iz neznanja, ljude možemo usmjeriti na krive staze i naučiti ih krivim učenjima. Zbog toga nećemo izgubiti spasenje, ali možemo nanijeti štetu sebi i drugima.