RADOST – treća nedjelja došašća
Zastanimo ove adventne nedjelje nad pojmom radosti. Već na prvoj stranici Biblije susrećemo Božje riječi kojima izjavljuje da je svijet koji je stvorio jako dobar. Zato i ne čudi što ljude veseli život na zemlji. Vesele se kada im ona obilno rodi (Ps 65,11-13). Raduju se na vjenčanjima (Jer 33,11) ili su sretni zbog svoje djece (Izr 23,24-25). Čovjeka čak može razveseliti i ugodan miris (Izr 27,9).
Međutim, ljudska povijest nije vesela. Biblijska nam priča otkriva svijet iskvaren ljudskom sebičnošću, obilježen smrću i gubitkom, no istovremeno nudi jedinstven pogled na radost. Radost je stav koji zauzimamo, ne zbog sretnih okolnosti, već zbog vjere u Božju ljubav i njegova obećanja.
Napaćenim Izraelacima u Egiptu Bog šalje Mojsija. Oslobođeni ropstva, ali još uvijek ranjivi i u pustinji, daleko od Obećane zemlje, prvo su zapjevali od radosti. “Svoj narod je izveo s radošću, izabranike svoje uz pjesmu”, kaže psalmist (Ps 105,43). Kasnije, kada Izraelci ponovo trpe pod opresijom, Izaija navješćuje budućeg Osloboditelja. “Oni koje je BOG oslobodio, vratit će se na Sion pjevajući. Glave će im biti ovjenčane vječnom radošću. Obuzet će ih sreća i veselje…” (Iz 51,11). Ohrabrujući ovim riječima narod, Izija ih upućuje da se u svom čekanju raduju budućem oslobođenju.
I Isusovo je rođenje najavljeno kao dobra i radosna vijest (Lk 2,10). Navješćujući kraljevstvo Božje i sȃm je Isus, zahvaljujući Ocu, “zatitrao od radosti” (Lk 10,21). I svoje je učenike poučavao istoj vrsti radosti čak i u progonstvu: “Radujte se i budite…” (Mt 5,12).
Nakon uskrsnuća Isus zapovijeda učenicima da idu i navješćuju dobru vijest o njemu kao Kralju koji je pobijedio smrt. Poznato je kako su prvi učenici pri izvršavanju ove naredbe, iako progonjeni, bili “puni radosti i Svetog Duha” (Dj 13,52). Poput Pavala koji sjedi u prljavom rimskom zatvoru, a ipak se raduje iako suočen s mogućom smrću (Fil 3,1). Nadahnće nadom usprkos nevoljama Pavao je doživljavao kao znak Isusove prisutnosti. Ako vjerujemo da je Isusova ljubav nadvladala smrt, onda postaje razumno radovati se čak i u najmračnijim okolnostima.
To ne znači igorirati ili potiskivati tugu. To nije ni zdravo ni potrebno. Pavao često izražava tugu zbog toga što mu nedostaju bliske osobe, zbog gubitka voljenih prijatelja ili zbog gubitka vlastite slobode. Kaže: “Tužni smo, a opet smo uvijek radosni” (2 Kor 6,10). U svojoj patnji odlučuje vjerovati Isusu svjestan kako trenutni gubitak neće imati posljednju riječ.
Ovakva je radosti vrlo različita od otrcanog savjeta: “Razvedri se.” Za kršćane je radost duboka odluka vjere i nade u snagu Isusova života i njegove ljubavi. I to je ono o čemu govori biblijska radost.
Prema BibleProject Joy
Podijelite:
