Riba – višeslojni ranokršćanski simbol

Nino Brozinčević, mag. hist.

Opće je poznato da je riba jedan od najprepoznatljivijih simbola u kršćanstvu. Ona u povijesti rane kršćanske umjetnosti nosi višestruka značenja: povezuje se s krštenjem i vodom, s Kristom koji hrani mnoštvo, kao i s apostolima koji su, premda ribari po zanimanju, postali „ribari ljudi”.

U prva tri stoljeća Rimskog Carstva, dok je kršćanska vjera još uvijek bila religio ilicita (nedozvoljena vjera), kršćani nisu bili skloni likovnom prikazivanju svoje vjere i njenih iskaza zbog tada dobro poznate zabrane prikazivanja božanskog lika (Izl 20,4). Osim toga, poganski način prikazivanja religijskoga i božanskoga bio je sveprisutan u prva tri stoljeća Rimskog Carstava. No, unatoč toj zabrani, kršćani su ipak razvili vlastiti likovni izričaj kako bi se razlikovali te obilježili svoja mjesta adoracije i štovanja. Crkveni oci su poticali kršćane da se, ako već upotrebljavaju likovni prikaz vjere, ne koriste kao pogani ljudskim likovima (osim ribarima i pastirima zbog svetopisamskih referenci), nego da se služe simbolima kao što su sidro, pehar s vinom, vinova loza i slično. Isto tako, ako bi morali prikazati neku životinju, preporučivao je da to bude paun, golubica ili riba. Arheološka istraživanja pronašla su velik broj takvih prikaza na zidnim freskama, podnim mozaicima, sarkofazima, prstenovima, nakitu i drugdje. No simbol koji se posebno izdvaja od ostalih jest simbol ribe.

U grčkom Novom zavjetu riječ riba spominje se dvadeset puta. Najčešće se javlja u kontekstu Isusova hranjenja mnoštva (Mt 14,17–21; 15,34–38; Mk 6,41–44; Lk 9,16–17). Nadalje, još se nekoliko puta pojavljuje u prizorima vezanim uz prehranu i zajedništvo – poput slike Oca koji hrani svoje dijete (Lk 11,11). Dvaput se, dok su apostoli lovili ribu, očituje Kristova slava: jednom prije raspeća (Lk 5,5–11) i drugi put nakon uskrsnuća (Lk 24,41–43; Iv 21,6–7). Riba je ranim kršćanima simbolizira sredstvo Božje milosti i providnosti. Osim toga, kao jedan od najvažnijih elemenata prehrane u tadašnjem svijetu, riba je mogla biti prepoznatljiv simbol i nekršćanima, tako da kršćani upotrebom tog simbola nisu izazivali sablazan ni dodatni prijezir pogana.

Ono što je zapravo najzanimljivije kod simbola ribe jest sljedeće: naime, na grčkom jeziku riječ za ribu glasi ΙΧΘΥΣ (malim slovima: ἰχθύς), čita se ihtýs, a u transliteraciji: ikhthýs (od iste riječi potječe i naziv za znanost o ribama – ihtiologija). Kršćani koji su govorili grčkim jezikom, kao i mnogi drugi koji su ga bar površno poznavali – a takvih je bilo mnogo diljem Mediterana, pa i u samome Rimu – mogli su u riječi ΙΧΘΥΣ prepoznati akrostih, tj. stil u kojem svako slovo u nizu čitano odozgo prema dolje daje nečije ime ili misao. Stoga, riba kao jedan od najranijih likovnih simbola u ranom kršćanstvu kojim se osvješćuje Božja briga i providnost, istodobno stoji i kao simbol jedne od temeljnih istina kršćanske vjere koja svjedoči da je:

Ιησους Isus

Χριστος Krist

Θεου Božji

Υιος Sin

Σωτηρ Spasitelj